Južno od Dubrovnika, na mjestu savršenom za popodnevni bijeg iz grada, smješteni su Kupari, poznati kao nekadašnje vojno odmaralište. Danas je to sklop derutnih hotela modernističke gradnje od kojih su ostali samo kosturi. U hladu borova, daleko od masovne turističke vreve podno Srđa, lokalci parkiraju svoje automobile i ljeti uživaju u bistrom moru.

Od hotela se posebno ističe Grand, koji je jedini proglašen kulturnim dobrom, a gradili su ga Česi, vjerni gosti na Jadranskoj obali kroz svih pet ili koliko se već država izmijenilo posljednjih sto godina.

Razvoj turizma krajem 19. stoljeća u Dubrovačku okolicu dovodi češke investitore. Dubrovačko kupališno i hotelsko društvo u Srebrenom i Kuparima kupuje zemljište i počinje planirati izgradnju hotelskih kompleksa. Omeo ih je Prvi svjetski rat, ali nakon njega nastavljaju sa svojim planovima i 1921. otvoren je pension Kupari, kasnije nazvan hotel Grand, nastao rekonstrukcijom kompleksa bivše ciglane.

Du list piše da se “do luksuznog ljetovališta u Kuparima dolazilo brodom iz Trsta ili Rijeke, a podrazumijevalo je vrhunsku uslugu s atraktivnim popratnim sadržajima. U reklami iz 30-ih godina svoju ponudu Česi predstavljaju na sljedeći način: ‘Čar dubrovačke Riviere. Najidealnije kupanje u novom morskom kupalištu. Kupari kod Dubrovnika, najveće poduzeće te vrste na Jadranu. Pjeskovita obala – Eldorado za djecu – Izvrsna kuhinja – 300 soba – Vlastiti vodovod – Ledotvor – Električna central – Autogarage – Barke – Gondole – Liječnik – Ljekarna – Pošta – Telefon – Koncerti – Zabave. Dnevno nekoliko jeftinih veza sa Dubrovnikom. Izleti po romantičkoj okolici. Kompletna pensija sa svim pristojbinama od D. 80’. Boravak u Kuparima bila je stvar prestiža. U njima odmarao se visoki društveni sloj tadašnje Čehoslovačke, govori dr. sc. Jasenka Kranjčević. Nasuprot otočiću Lokrumu u vlasništvu same carske obitelji, u perivojima obogaćenim suptropskom vegetacijom, na pjeskovitim plažama, sportskim terenima, u raskošno dotjeranim salonima, kockarnicama i biljarnicama uživao je i rekreirao se državni vrh. Ljetovanje čeških turista zabilježeno je 1931. promotivnom filmu ‘Morska banja Kupari u čarobnom okruženju Dubrovnika’. Pored njega snimljeno je čak pet čeških filmskih naslova s popularnim glumcima u glavnim ulogama.

Istovremeno ‘Dubrovačko kupališno i hotelsko dioničarsko društvo Prag – filijala Dubrovnik – Kupari’ 1921. godine ulaže molbu za gradnju kupališne zgrade u Srebrenome. Priložene nacrte potpisuju Stibral i Zima. Nastala u prvoj polovici trećeg desetljeća, zgrada prije svega utilitarne je naravi, lišena dekoracije, s naglašenom funkcionalnom organizacijom, a prilikom njena izvođenja koristilo se armirano-betonskom konstrukcijom s pomno razrađenim detaljima. Navedenu građevinu svrstava među najranija očitovanja modernističkih težnji na dubrovačkom području.”

Nakon Drugog svjetskog rata Česi svoje hotele obnavljaju i 1947. primaju prve poslijeratne turiste, no nedugo nakon Rezolucije informbiroa 1948. i prekida političkih odnosa između Jugoslavije i drugih socijalističkih zemalja, njihova je imovina nacionalizirana. Od ožujka 1949. Kupari su proglašeni odmaralištem od općedržavnog značenja.

Hoteli su iz vlasništva JNA, koja ih je na odlasku, kat po kat, spalila fosfornim bombama, prešli u ruke Hrvatske vojske pa predani Hrvatskom fondu za privatizaciju.