U ovih par godina nagomilalo se mnoštvo sudsko i državno-odvjetničkih gluposti. Evo jednog od takvih izazova.

        Sessa/Mamić, spor >Šeparović ca Miličić<, Glavni državni odvjetnik kojem je imponiralo bit mason.

Dakle, predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske – Dr. Miroslav Šeparović tužio je prof. dr. emeritus-a Vjekoslava Miličića za kazneno djelo klevete, jer je objavio plagijat doktorata u kojoj je objavi M.Š. inicijale  M.Š. prepoznao svoj doktorat.

Općinski kazneni sud u Zagrebu profesora je oglasio krivim za kazneno djelo klevete.

Po žalbi profesora ta je presuda, zbog bitne povrede postupka, od strane Županijskog suda u Zagrebu ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, kod iste sutkinje, unatoč tome što je profesor bezuspješno tražio izuzeće iste.

Ista sutkinja u ponovljenom suđenju ponovo presudi da je profesor kriv.

Sad profesor ponovno izjavljuje žalbu i predmet, po redovnom tijeku stvari, biva upućen u Županijski sud u Zagrebu koji ima zadaću odlučiti o toj  žalbi.

Tužitelj, dakle Predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske, podnosi zahtjev za izuzeće svih sudaca Županijskog suda u Zagrebu, s obrazloženjem da nije u dobrim odnosima sa predsjednikom tog suda  Ivanom Turudićem. 

Vrhovni sud RH prihvaća zahtjev za izuzeće i II stupanjski predmet upućuje na odlučivanje Županijskom sudu u Puli.

E sad, budući da ovaj tekst pretendira biti razumljiv i pravnim laicima – što za ovo društvo inače držim jako važnim – ( neka me profesionalci ispričaju što ističem trivijalnosti) moram naglasiti;

• da je po ustavu i zakonu svaki sudac nezavisan u odlučivanju, a koja je nezavisnost I U ODNOSU NA PREDSJEDNIKA SUDA ( šefa mu).

Kolokvijalno govoreći, na suca županijskog suda, ili bilo kojeg dugog suca, njegov predsjednik u odlučivanju u pojedinačnom predmetu može imati utjecaja isto koliko i barba Bepo iz Vodnjana.

• Iz čega slijedi zaključak da je predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske, podnošenjem rečenog zahtjeva za izuzeće implicite ustvrdio da se NI ZA JEDNOG SUCA ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU – barem II. stupanjskog kaznenog odjela – NE MOŽE VJEROVATI U NJEGOVU NEPRISTRANOST !

Jer, valjda, predsjednik tog suda, sa kojim podnositelj nije u dobrim odnosima, može imati utjecaj na „svoje“ suce prilikom odlučivanja o žalbi profesora, naravno, na štetu privatnog tužitelja.

I, što je jednako žalosno (ako ne i žalosnije) Vrhovni sud Republike Hrvatske uvažava taj zahtjev, što implicira DA VRHOVNI SUD POTVRĐUJE KAKO BI PREDSJEDNIK ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU MOGAO IMATI UTJECAJA NA SUCE TOG SUDA.

Ovom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske nanio je profesionalnu uvredu svim sucima Županijskog suda u Zagrebu – a pogotovo časnoj sutkinji gospođi Lidiji Vidjak.

Naravno, uvreda je nanesena i predsjedniku ŽS u Zagrebu, Ivanu Turudiću, jer su dozvolili mogućnost da taj predsjednik neće biti na braniku zaštite nezavisnosti sudstva, već da bi mogao iskoristiti  svoj utjecaj ( što implicira da ga i ima) kako bi se za privatnog tužitelja M.Š. – a donijela nepovoljna odluka.

I onda su za predsjednika Vrhovnog suda RH, za stanje u sudstvu i nedostatak nužno minimalnog povjerenja u pravosuđe krivi mediji ili nešto drugo (nisam  baš razumio što misli – samo to da da je kriv netko ili nešto drugo, izvan sudstva,)  A baš su mediji blagonakloni prema Đuri Sessi jer ne pišu ni o ovom što upravo čitate, nit se pitaju zbog čega nije on Mamića tužio za klevetu.

Zamislite da se ovo što sam prikazao dogodilo u Njemačkoj, Francuskoj ili Austriji. Pitam se, bi li predsjednik ustavnog suda u jednoj od tih država mogao ostati na toj funkciji, bi li suci VSH koji su potvrdili sumnju u nepristranost i nezavisnost sudaca bili podvrgnuti postupku razrješenja, bi li, napose, predsjednik suda koji bi mogao imati utjecaj na suce također bio podvrgnut postupku ispitivanja te mogućnosti – jer to su kazali nositelji, prvo: najviše ustavnosudske funkcije, i drugo; neki suci najvišeg suda.

Dakle, i u ovom slučaju se pokazalo  da je ovog ljeta preminuli  profesor Kregar bio u pravu kad je kazao da je u ovom društvu poštenje smetnja a čast grijeh.