O UMIJEĆU GLEDANJA KROZ PROZOR

Za prijateljicu Lelu

Je li naš život gledanje kroz prozor,
Nagib do stvari što su posve blizu?
Savineš prste, složiš dalekozor:
Pa švrljaš okom , gdje ne trebaš vizu.
Je li sve bitno na dohvat šestara,
Što obodnicu našem svijetu crta?
Tamo gdje sunce rub vidika stvara,
Pod kapom krova i u sjeni vrta?
Tu gdje se mačka po zidiću šulja,
Glumeći nekog starog pelivana.
Gdje duga blista u mrljama ulja,
U kišnoj lokvi svježe odslikana?
Susjeda s desna lijevicom pozdravim;
Njegovom rublju desnom salutiram.
Vatu razvučem po plahtama plavim;
U pjeni dana misli mariniram.
Pitam se čemu taj kofer bez ključa,
Kišobran, karta i ušminkan plakat?
Uskoro će mi duša putujuća
Uz doprozornik držat’ slabi lakat.

19. studenoga 2020., Flora Green