Sati s riječima

Začas prođu sati s riječima,
Pustim ih da teku bez slijeda
I bez predumišljaja.
Ne želim stvoriti sliku o ja koji
Se oslobodilo straha i prašine
Patine davnih osjećaja.
Kao struja svijesti, onako bez
Uzroka i posljedice, teku moje
Riječi tebi kao ušću, da se tamo
Okrenu u toplo hladnim vodama
U bića koja svakog dana pružaju
Slova jedno drugom, i dodire iz
Kojih se rađaju vesela djeca,
Ona koja žive ovdje i sada.