Nevjerojatno je da u većini hrvatskih enciklopedija (čak i onih likovnih) nema ni spomena grupe Novi kvadrat. Teško je to objasniti.

U povodu četrdeset godina od prestanka rada slavne grupe, u izdanju ULUPUH-a na 224 stranice objavljena je monografija naslovljena „NOVI KVADRAT – od kvadrata do vječnosti i natrag“. U prvom dijelu ova antologija prikazuje rad grupe u razdoblju od 1977. do 1980. godine, dok je u drugom kratki pregled samostalnog rada novokvadratovaca s naglaskom na suradnju pojedinih autora nakon što grupa više nije postojala. Na taj su način obilježene 4 godine aktivnog djelovanja grupe i 40 godina od njezina utrnuća, što svjedoče o bogatom radu svakoga od članova grupe do današnjeg vremena.

Kao što je poznato, Novi kvadrat afirmirao se ponajviše kroz djelovanje u omladinskom tjedniku Polet, u kojem su objavili brojne stripove te pokoju ilustraciju.

Poslije su svoju djelatnost proširili na druga umjetnička područja, ilustraciju, karikaturu, animirani film i dizajn, iako su se neki članovi i dalje aktivno bavili stripom i ostvarili antologijske opuse, primjerice, autoru poput Igora Kordeja donijeli su svjetsku slavu. Kordej je objavio brojne vrhunske ilustracije i opreme knjiga, kao i glazbenih albuma i niza drugih ilustracija.

Osnivač grupe i najprobitačniji autor, Mirko Ilić, u tim vremenima i Poletov urednik, nakon odlaska u Ameriku potvrdio se kao izuzetno uspješan ilustrator i dizajner.

Za svoje su animirane filmove, Krešimir Zimonić i Joško Marušić dobili prestižne nagrade u zemlji i inozemstvu.

Prerano preminuli Radovan Devlić, osim uspješne karijere na području stripa, potvrdio se kao vrsni ilustrator knjiga za mlade, te pisac nagrađivanih SF priča. Pisao je i ratnu prozu utemeljenu na vlastitim iskustvima s bojišta u Slavoniji.

Opus Ninoslava Kunca toliko je raznovrstan da ga je nemoguće predstaviti u ovom tekstu. Krešimir Skozret preselio se u Lumbardu na Korčuli i počeo baviti slikarstvom, Ivan Puljak živi u Slovačkoj i posvetio se dizajnu interijera te povremeno stripu.

Karikaturom se odlučio baviti Nikola Kostandinović, a prerano preminuli Emir Mešić ostavio je iza sebe važne naznake izuzetnog talenta.

Svojim je stripom Zlatka, Krešimir Zimonić osvojio mlađu, ali i stariju publiku, bavio se brojnim uredničkim i organizacijskim poslovima te se aktivno uključio u rad na ovoj monografiji.

Ova bogata antologija bila je zamišljena kao velebna retrospektiva rada izuzetno uspješnih autora, čiji je put od grupe Novi kvadrat (neki kažu pokreta) pa do samostalnih uspjeha bez premca u našoj popularnoj kulturi. No, od prvotnih 700 stranica, radi skromne i nedostatne pomoći institucija, skresana je na trećinu. Ipak, valja spomenuti potporu Ministarstva kulture i medija i Ureda za kulturu grada Zagreba te donacije Hrvatskog matematičkog društva i Atlantic grupe. Kako bilo, i taj je opseg dovoljan za prikaz rada novokvadratovaca u svoj raskoši i raznovrsnosti te će zasigurno biti polazna točka za neke nove analize.

Monografiju je, poslije više od desetljeća prikupljanja radova i istraživanja, uredio Ninoslav Kunc, koji je napisao ili priredio sve tekstove. Dizajn je također napravio Kunc, uz suradnju vrsne autorice Meline Mikulić iz Rijeke.

Kunc se u poglavlju „Zatvaranje kvadrature kruga … tko sve želi komadić skalpa Novog kvadrata“ pozabavio i s četiri, kako ih je naslovio „mantre vezane za mit o kultnoj grupi“.

Prva je „strip u galeriji“, mantra koju su poslije prenosili mediji kako je jedan od razloga nastanka grupe taj da su autori radili stripove za izložbe u galerijama, a ne za novine. Ovu besmislicu, izvrtanje „čarape naopako“, na koju su nasjeli i neki od članova grupe, Kunc sjajno razbija u svojem tekstu.

Druga mantra, pod naslovom „Penitencijagite“ (značenje otkrijte sami) bavi se tadašnjim tekstovima legendarnog Darka Glavana i ponekom njegovom polemikom s Mirkom Ilićem. Glavan stripove novokvadratovaca tada naziva „hermetičnim“ i „ezoteričnim“, ali prilikom izložbe o 20 godina Novog kvadrata u uvodnom slovu priznaje da nije bio u pravu, naglasivši kako je ono „poticajno za hvatsku kulturu“.

Treća je mantra o nagradi „Sedam sekretara SKOJ-a“ koju grupa dobiva 1979. godine, ali samo uz diplomu bez novčane nagrade u iznosu tadašnjih 3750 dinara (članova grupe je 10), a ostali su dobitnici pojedinci.

Četvrtu „Svatko želi komadić skalpa …“, neka sami čitatelji pronađu u monografiji i saznaju tko je „jedan od onih koji su se osjetili pozvanima da malko ušićare na postignućima već odavno afirmirane grupe“.

Na kraju, Ninoslav Kunc već se prilično izvještio u objavljivanju monografskih izdanja dojmljivog formata i težine, jer ova na kuhinjskoj vagi teži 1650 grama.