Više od pobjedničkog, Maradona je bio revolucionarni igrač. Možda nije najveći nogometaš u povijesti, ali je puno više od toga. Bio je ono što je sam za sebe jednom rekao: „Ja sam Diego Maradona!“

Umro je  Diego Maradona, nesavršeni genij koji je bio puno više od najvećeg nogometaša u povijesti. Preminuo je od kardiorespiratornog zatajenja 25. studenog, kako je to za javnost rekao njegov osobni liječnik Leopoldo Luque, koji ga je operirao prije nekoliko tjedana od hematoma na mozgu. Mnogi su se nakon operacije pitali zašto se toliko izlaže u javnosti i zašto je tako nepažljiv prema svom zdravlju. Među njima je i njegov prijatelj, jedan od vodećih šefova u Središnjoj argentinskoj banci u Buenos Airesu, Jorge (Juraj) Zaninovich, čovjek koji je mnogo znao o njegovim financijama i čija mi je sestra, Gabriela Zaninovich, za svog boravka u Hrvatskoj, ispričala brojne priče o njihovu prijateljstvu, pa i onu o njegovim otočkim korijenima. I tu zapravo, poput  onih trakavica s imenima iz „Sto godina samoće“,  počinje uloga moje obitelji u životu Diega Maradone.

Njegov predak iz Dalmacije, na slučajno spominjanje kojeg će se Diego sprijateljiti sa glavnim menadžerom u Banco central de Buenos Aires, Jorgeom Zaninovichem, bio je jedan od dvojica rođaka koji su otišli u Argentinu, u razmaku od petnaestak godina: jedan prije Velike krize, drugi poslije. Bivši ribar, Maradonin djed, nastanio se u provinciji Corrientes, uz rijeku Corriente, u susjedstvu provincije Santa Fe, koju su također naseljavali otočani iz Hrvatske, ali su se oni bavili poljoprivredom. S europskim korijenima (iz Galicije i Hrvatske), te domorodačkim, Diego Armando Maradona bio je peto od osmoro djece Dalme Salvadore Franco (zvane doňa Tota) i Diega Maradone Starijeg . Rođen je 30. listopada 1960. u Poliklinici Evita, u Lanứsu, na periferiji  Buenos Airesa. Njegova obitelj doselila je iz Esquine, provincija Corrientes, u Villa Fiorito, gradić u prvom kordonu južnog područja predgrađa Buenos Airesa, gdje su živjeli zahvaljujući očevom poslu.

Kao i njegov život, i Maradonini nogometni trijumfi imali su epsku razinu koja ga je učinila junakom dvaju blisko povezanih mentaliteta, a posebno mu je pridavala snažnu strast: bio je podjednako Argentinac i Europljanin. Njegova braća, Raul i Hugo, također su bili nogometaši, ali bez one duboke strasti koju je baš u svemu nosio La Pelusa. Iako ga svi identificiraju baš kao Pelusu de Villa Fiorito, gdje je proveo djetinjstvo i odakle je krenuo u slavu, u dobi od devet godina započeo je nestvarnu vezu s nogometom igrajući u dječjoj momčadi Los Cebollitas. Don Diego, njegov otac, vodio je momčad Estrella roja (Crvena zvijezda), gdje je uključio maloga Diega, unatoč dosta starijim suigračima. Pohađao je komercijalnu školu Avellaneda, ali nije završio prvu godinu srednje škole, jer je sate provodio u igri (gotovo žonglirajući) s loptom. Jedan od onih koji su odgajali maloga Diega u nogometnom smislu bio je prijatelj njegova oca, Nicola Fistonich, iz sela Zastražišća na otoku Hvaru, moj rođak i rođak svih prije spomenutih Zaninovicha u Argentini po ženskoj lozi.

Samo nekoliko minuta nakon što je svijetom prostrujila vijest da je La Pelusa preminuo,  progovorio je sa svog Instagrama Leo Messi: „Ostavlja nas, ali ne odlazi, jer je Diego vječan”. Da, onaj Leo Messi koji je 24. lipnja 1987. godine rođen u bolnici u Rosariju, prvi put zaplakavši na rukama doktora Oscara Zaninovicha, ginekologa hrvarskih korijena, odnosno rođenog strica prije spomenutog Jorgea Zaninovicha. Baka po majci Lea Messija nikada nije zaboravila zalaganje koje je doktor Oscar Zaninovich, danas poznati ginekolog i profesor na Medicinskom falultetu u Rosariju, pokazao tijekom poroda, koji je izgledao beznadno kad su mladu Messijevu majku doveli u bolnicu.

U trenutku dubokog žaljenja nogometnog svijeta zbog smrti Diega Armanda Maradone, čovjek iz Barcelone, Diegov učenik i poklonik njegove igre, koristio je svoj Instagram račun kako bi mu posvetio neke iskrene riječi: “Vrlo tužan dan za sve Argentince i za nogomet…“  Maradona je Messija vodio na Svjetskom prvenstvu 2010. u Južnoj Africi, u kojem su stigli do četvrtfinala, a eliminirala ih je Njemačka. “Ostajem uz sve lijepe trenutke proživljene s njim, htio sam iskoristiti priliku i uputiti sućut svoj njegovoj obitelji i prijateljima. Neka počiva u miru”, završio je svoje sućutne riječi Leo, kojeg ne bi bilo bez uloge moje obitelji, kao što ni Maradone ne bi bilo da se negdje na obali  rijeke Corriente nije pomiješala vruća domorodačka i otočka strast.

 Neki su Maradonu doživljavali kao Boga; drugi  poput Diabla (vraga). No, on nije bio samo nogometaš: bio je uspješan televizijski voditelj, kontroverzni nogometni menadžer i trener, središnji protagonist svjetske zabave, politički aktivist i primjer milijunima širom planeta. Isto tako, bio je hipermedijska figura koja je pala iz milosti  medija zbog skandala, ovisnosti o drogama i simpatije s kontroverznim vladarima. Tijekom života stekao je nekoliko nadimaka, no  “Pibe de Oro” i  “La  Pelusa” ostali su u srcima Argentinaca.

Maradona je u nogometu osvojio mnoge važne stvari. Po važnosti – Svjetsko nogometno prvenstvo, dvije talijanske lige, Europski kup, dva talijanska kupa, talijanski Superkup, Kraljev španjolski kup, Argentinska liga i Svjetsko prvenstvo za mlade, između ostalog. Uz to, bio je najbolji strijelac u talijanskoj ligi, tri puta najbolji strijelac na argentinskom turniru i nebrojeno puta nagrađivan kao “najbolji u povijesti”, “najbolji u stoljeću“ , “najbolji na Svjetskim prvenstvima… sve najbolji…!

A njegovi sportski trijumfi doveli su do toga da je bio veleposlanik UNICEF-a i FIFA-e, “nadahnjujući učitelj snova” na Sveučilištu Oxford i trener timova u Meksiku, Bjelorusiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, između ostalih, i argentinske reprezentacije. Maradonin talent dao je nogometu kreativnost bez presedana u osamdesetima: izvrsnom fizičkom i mentalnom brzinom, besprijekornom finom motorikom, 1,65 metara visoki tamnoputi Argentinac znao je i umio staviti loptu tamo gdje zakoni fizike nisu to mogli objasniti.

Štoviše, njegove su pobjede nekad imale ono što je u Argentini poznato kao osjećaj optimizma, hrabrosti, gotovo odvažnosti, što je poticalo slike u medijima  – Maradone koji krvari, blatnjavog Maradone, Maradona koji je ozlijeđen…

Mnogi igrači u povijesti nogometa osvojili su više stvari od njega, nekolicina ih se smatra fizički i tehnički boljima, no ovaj je neukroćeni Argentinac bio dostojan rival ostalim “najboljima u povijesti”: Peléom, Cruyffom, Zidaneom, Ronaldom, Messijem…

No, za razliku od gotovo bilo kojeg drugog superlativnog igrača, Maradona je stvorio simboličke podvige u najpoznatijem sportu na svijetu koji su ga učinili nadsportskom figurom, božanskim Maradonom. Svi će mediji od sutra pisati o njemu, divit će mu se i spoticati se na tvrdnjama je li argentinski nogomet sintagma koja je nastala zahvaljujući upravo njemu. Ipak, njegov najpoznatiji podvig bio je u utakmici četvrtfinala Svjetskog prvenstva 1986. u Meksiku protiv engleske momčadi. Prošle su bile tek četiri godine otkako je britanska vojska porazila Argentinca u ratu na Malvinima / Falklandskim otocima, a na velikom stadionu Azteca, pred očima svijeta, Maradona je Englezima dao veliku dozu nestašluka. Poslije toga, Argentinci su ga slavili u ime 700 sunarodnjaka ubijenih na bojnom polju…

Još jedan od podviga koji definiraju gotovo mitološki karakter Maradone dogodio se između 1984. i 1990. godine, dok je bio u Napulju, u relativno malenom timu, do tada, koji je, kaže legenda, predstavljao “siromašne” i “crne” Talijane s juga Italije u povijesnom rivalstvu s “bogatim” i “bijelim” Talijanima sa sjevera. U ulozi mesije, sa četiri talijanska naslova i nekoliko osvojenih utakmica između političke napetosti timova u Milanu i Torinu, Maradona je Napulju dao slavu koju jug nije politički, vojno i ekonomski postigao nakon 150 godina sporova i međusobne napetosti. U tom kontekstu, argentinska je momčad, koju je predvodio Maradona, stigla do finala Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. godine, koje se igralo u Milanu. Utakmica, kojoj su prethodile provokativne izjave stranaka, započela je nizom uvreda koje je kapetan uputio milanskoj publici tijekom himni, a završila je pobjedom Njemačke u, kako je smatrao, “orkestriranoj prijevari”.

Također je istina da mu desni mediji nikada nisu oprostili prijateljstvo s  Fidelom Castrom i to što je u njegovoj blizini prolazio brojne traumatične trenutke dok se odvikavao od opijata. Argentici mu nisu oprostili ni sklonost Huanu Peronu, koji je još jedna poveznica između božanskog Maradone i moje obitelji. Ili, kako bi to napisao dobri Gabriel Garcia Marquez, moj rođeni ujak Esteban Zaninovich i stric doktora Oscara Zaninovicha, koji je spasio Messija na porodu, te rođeni brat moga ujaka Matea Zaninovicha, oca Oscara Zaninovicha i djeda Jorgea Zaninovicha, bio je kovač, kipar i osobni Peronov prijatelj. Još za prve Peronove vladavine izlio je njegov kip, poslije postavljen na Trgu Huana Perona, jednom od glavnih trgova u Rosariju. “Moj je otac bio peronist, moja je majka obožavala Evitu, a ja sam bio, jesam i uvijek ću biti peronist. I to ne bi trebalo predstavljati problem. Problem je netolerancija koju su nam podmetnuli“ – izjavio je ponosno u povodu 75-godišnjice peronizma Diego Maradona, žestoko nabrušen na medije koji su ga prozivali.

Njegova djeca izvan braka, ovisnost o drogama, izlazak sa Svjetskog prvenstva 1994. zbog dopinga, tučnjave s kćerkama Dalmom i Gianinnom, navodna veza s napuljskom mafijom, tetovaža Che Guevare, prijateljstvo s Madurom, peronistička borbenost, plastične operacije i zdravstveno stanje bili su, između ostalog, elementi koji su oblikovali Maradoninu javnu osobu nakon povlačenja sa stadiona.

Poput većine simbola argentinske nacije, Perona naprimjer, tako je i povijesna vrijednost Diega Armanda Maradone već danas predmetom rigoroznog ispitivanja javnosti koje doseže preciznu razinu detalja i ne dopušta ništa između, već voli ili mrzi. Svijet se slobodno može podijeliti na one koji su vidjeli Maradonu na terenu i onih koji to nisu nikada učinili, držeći se samo njegovih skandala. Bez obzira na mišljenje, nema dvojbe da govorimo o nečemu većem od najvećeg nogometaša u povijesti. 

“Kakve tužne vijesti. Izgubio sam velikog prijatelja, a svijet je izgubio legendu”, rekao je u srijedu popodne trostruki svjetski prvak, kojeg mnogi smatraju najboljim svjetskim nogometašem, u poruci koju je objavio na društvenim mrežama kako bi oplakao smrt argentinske zvijezde – Pelé.

“Još se puno ima za reći, ali za sada, neka Bog da snage njegovoj rodbini. Nadam se da ćemo se jednog dana moći zajedno igrati s loptom na nebu”, dodao je Brazilac koji je prošli mjesec napunio 80 godina. Pelé i Maradona, kojima se putanje nisu križale na terenima, potaknuli su povijesno nogometno rivalstvo između Brazila i Argentine, kao i vječne rasprave o tome tko je bio najbolji na svijetu. Iako su posljednjih godina razmijenili pohvale, ponekad su u izjavama za novinare izbijali oštri napadi.

Sa svoje strane, Santos, momčad u kojoj se pojavio i trijumfirao Pelé, “duboko” je zažalila smrt “jednog od najvećih igrača koji je nosio” dres  broj 10, isti broj koji je nosio i bivši brazilski napadač. “Genije na terenu i jedan od velikih prijatelja našega kralja Peléa izvan terena…“ – izjavili su na svojim društvenim mrežama.

Uz biografiju koja bi zacijelo dala nekoliko filmova, Maradona iza sebe ostavlja opsežno potomstvo, 11 djece, od devet različitih žena, i petoro unučadi. No, ni potomci ni suigrači, a ni mediji ni sve te silne žene, nitko od onih koji su ga slavili do nebesa, nisu za Diega Maradonu rekli ono što je rekao njegov otac, don Diego Maradona, a rekao je:  ” Diego je bolji kao sin nego kao igrač “.

E, to je pravi  Maradona, onaj Pelusa iz provincijske momčadi Crvena zvijezda, s periferije Buenos Airesa. Diego je pazio na oca svaki dan kad je obolio, k njemu je stigao izravno prvim komercijalnim letom iz Dubaija: ” Kad je mama umrla, u tom trenutku nisam mogao ostati tamo, ne želim da se to ponovi .” Bila je 2011. godina i Maradona je obaviješten o smrti svoje majke baš kad se spremao avionom za povratak u Argentinu, također iz Dubaija. Teško je to prebolio.

„…Moj otac je uvijek radio na prehrani obitelji. On je najljepša osoba koju sam upoznao u životu. Bio je borac, rođen u Corneru, Corrientes, gdje je bio lađar. Zatim se s mamom preselio u Buenos Aires, u Azamor Fioritu. Radio je u tvrtki Tritumol od četiri ujutro do tri popodne. Bila su to teška vremena, bilo nas je osmero djece. Već sam bio svjestan siromaštva. 

Kad sam bio mali, volio sam spavati s glavom naslonjenom na trbuh svog starog i slušati  ga kako pjeva: Nina, nana, nina, nana … On je pjevao, a ja sam mirno spavao, jer sam znao da će se brinuti za mene...“© Action Images / Reuters

Argentinski mediji objavili su službeno vrijeme smrti  i vrijeme kada će se održati misa zadušnica, u kući Casa Rosada. Diego Armando Maradona Franco  bit će sahranjen u mjestu gdje je dočekao smrt, nakon što se prošli vikend nakratko i posljednji put pojavio u javnosti: u Dique Lujan, Tigre. U Buenos Airesu.

Zahvaljujem prof. dr. Oscaru Zaninovichu na informacijama