Darija Žilić: Kava popotnica

Kolegica iz Slovenije Miriam Drev piše o kavi popotnici, potepuškoj kavi, kavi za s sabo. Tako naziva tu kavu u papirnatoj šalici koju ovih dana kupujemo u trafikama, na benzinskim pumpama, jer kafići ne rade. Prisjećam se svoje prve kave popotnice, da koristim izraz drage Miriam. Prva takav poziv na šetnju s kavom još je u prošlom desetljeću, kad su cvjetali projekti po gradu, vodiči koji istražuju urbanost, živote poznatih Zagrepčanki, na primjer. Kava kupljena na Cvjetnom, šetnja Tuškancem. U vrijeme entuzijazma i angažmana. Onda, Starbuck kava u New Yorku, u ovom desetljeću koje upravo završava, šetnja avenijama s tom bezokusnom kavom koja me podsjećala na otopljenu karamelu u vodi. Nekad bih bacila pola sadržaja, ali godilo mi je šetati s nečim u ruci, kao da držim pseću ogrlicu ili cigaretu, bitno da nisam sama u velegradu. Papirnata kava koju je dragi kupovao na benzinskoj, dok je još bilo proljeće i moglo se stajati vani u vrijeme lockdowna. Kava za s sabo koju uzimam u trafici, dok plaćam račune u Tisku.
Nekad je stavim u košaricu na biciklu, pa se pola prolije. Nekad zakapam kavom majicu. Kava za s sabo u bolnici, dok su moji dragi bili tamo. Nosim je po hodnicima. Macchiato, pa kratku, bez šećera. Bolesnici koji se mogu kretati, spuštaju se liftom, uzimaju kavu za s sabo, vraćaju se u sobe puni života. Pozivi na jesenske kave sad nemaju smisla, hladno je, svatko već nosi neku bolest, opasnu ili bezopasnu, pa ulice ostaju prazne. Ili poluprazne. Parkovi sa šetačima pasa. Kava popotnica zvuči kao kava za put, ona koju kupujemo na aerodromoma, skupa i često bez okusa. Ali moramo je imati. Promijeniti koji euro. I piti je dok čekamo let. Koji let? Moja je zadnja popotnička bila za turski Eskisehir. Sjećam se i sjedalice i kave i ljudi koji su čekali. Zadnje književno putovanje ove godine je Pančevo. U starom dijelu grada, radnja na kojoj piše: Kava za ponijeti. Uz kavu nisi sam na putu, prati te kao anđeo, zaštitnik. Potepuška kava, ona koja s nama luta. Po festivalima, po gradovima svijeta. Zato treba uzeti je sa sobom i okrenuti neki solilokvij. Tekućina i riječi koje teku izvana i iznutra…