O LJUBAVI

Iščupala sam te iz utrobe
poput svih onih nepromišljenih stvari
koje su nas poslije nagradile sjetom.
tugaljivost za ludošću
čini nas skromnijima,
jer iz snova o pobuni
nužno se budimo u spoznaju
da samo smo šiblje za potpalu.
Koraci koji odlaze
uvijek su nam bliži
od onih koji pritajeni šute
iza leđa
i hine sjene
koje nam zapravo nisu ni nalik.
Zato ti i velim da sam te
iščupala iz utrobe
dok te slušam kako o naočigled običnim stvarima
zboriš kao o krijesnicama
koje okupljaju se u luč
za grijanje srca,
pa ti velim kako nije sve krvavo kako se čini,
još manje bijelo,
nego je glatko kao koža
uz koju klize srsi.
Tvoja je ruka moja sunčana strana ulice,
u očima vrapci
koji satima bi mogli pričati
o zemlji koja u proljeće izdahne
kao da je cijelu zimu provela pod vodom
na dah,
U potrazi za oblutcima.