Ne voliš MARINU HRIDI

Odisej Elite je pjevao prije vas, ali to nije razlog.
Nisi zaljubljen u katastrofe, usne od tla i vjetra zašto
Ubijaju te i dižu, ajoj mrziš zakopana mora ispod
vrleti i ravnice koje zele sjeme planine sa gole
voda i nijedna crvena haljina nije čedna iznutra
tebi i meni.
Ne možeš je voljeti,
ovdje je zemlja samo zemlja, a sunce nije zvijer nade
nikad, reci, tko ti je ikada bio plav do kostiju, tko
osim indiga gdje nije bilo krvi?
Hej, čija je osobna zvijezda šuma i ponor, gdje je ona
zemlja i čovječanstvo,
voljena, a ničija,
vjera i slom ali kozmofilija,
Hej, kažem ti,
za njenu kosu i oluju,
(crvena, zlatna, plava i zagonetka)
nismo naučili ljubav:
ne voljeti MARINU HRIDI,
Milosrđe, kakav promašen život.

Iz ciklusa ‘Uzalud ono što u meni nije razvilo zastavu’