NOĆ NAD ZEMLJOM

Varijacija – “Umoriše me pređe razgovora”
(V. Parun)

Može li tijelo boriti se samo,
Kad duh u njemu jedva nađe mjesta?
Na suhu usnu s koplja kaplje žesta,
A doba zemlju obavija tamom.
Na golo brdo čovjek križ dovuče.
Okolo vrane: crne slutnje, muke.
Ne vrijedi zlato, ugled, preporuke,
Kad ruho svojih iluzija svučeš.
Obilja nam je poharala suša.
Nestaju slike, bijeli bezobrisi.
Pitanje bitno iznad glave visi:
Kad prijeđeš crtu, kamo ide Duša?
Najbolji odu, gdje se poći mora.
Po koracima sjena još ih prati.
Uskoro, nitko ništa neće znati.
Umoriše me pređe razgovora.

8. prosinca 2020., F. G.