Između ostalog, vrsna novinarka otkriva ulogu razvojačenih pripadnika HVO-a u usponu i padu zagrebačke mafije, istražuje kako su tajne službe koristile kriminalce za međusobne obračune te ispituje što je istina, a što laž u famoznom sukobu mafije.

Zlatko Bagarić, Vjeko i Marko Sliško, Spejtim Taqi, Željko Šobot samo su neka od imena koja se spominju i čije se sudbine opisuju i naposljetku čitaju kao triler.

Ovo je najbolji prikaz olovnih devedesetih.

Franjo Tuđman ne spominje se puno, ali ljudi iz njegove neposredne blizine dokazano su upleteni u najgori mogući kriminal, mafijaške obračune i paradržavne vojne formacije.

Mafijaški lordovi pod sponzorstvom države poput Tute, obrađeni su ab ovo i dobija se cijela lepeze likova željnih slave i moći, a u dubini duše moralnih ništarija.

“Mladen Naletilić zvani Tuta, švercer, kriminalac, kockar i pustolov rođen u Širokom Brijegu u Hercegovini, stigao je u Njemačku 1973. U vrijeme prvog susreta s tobožnjim bugarskim disidentom, među hrvatskim emigrantima važio je za rodonačelnika “lijevog” ustaštva, jer je kopirajući retoriku studentskih lidera iz 1968. svoj hrvatski nacionalizam poistovjećivao s nacionalnooslobodilačkim pokretima u Africi i Latinskoj Americi….

Naletilić je na Bodenskom jezeru vodio noćni klub koji je funkcionirao kao ilegalna kockarnica i bordel. Zato su hrvatski emigranti o njemu imali podvojeno mišljenje. Prema onima koji su zazirali od “revolucionarca”, Naletilićeva bombaška retorika odavala je provokatora Udbe, kako se u to doba još samo kolokvijalno nazivala tadašnja služba jugoslavenske državne sigurnosti, ili barem klasičnog suradnika njemačke obavještajne službe BND koja zauzvrat tolerira Naletilićev sumnjiv noćni klub i ilegalne poslove.”

Je li se Tuđman pokušao oduprijeti mafijaškoj struji iz emigracije ili je njihov naboj vješto koristio kako bi ostvario ciljeve” Malog Tita”?

Također se problematizirati funkcija 1. hrvatskog gardijskog zdruga nakon rata. Povezuje ga se s mafijašima jer oružje korišteno u obračunima dolazilo je iz vojske odnosno vrlo vjerojatno iz ove jedinice povezane direktno s predsjednikom.

Čitajući Zagrebačku mafiju čovjeka prođe jeza. Istina je da su sve države nastale na krvi i da se među strukture uvlači svakojak ološ. Ali svejedno.

Najbolji dio je opisivanje suđenja mafijašima koje je propalo, a državni odvjetnik Radovan Ortynski ispao šarlatan željan slave. Godinama su mediji bili puni obračuna s mafijom, a uhitili su svega par uličnih dilera. Još jedan dokaz kako je Hrvatska zapravo društvo spektakla.