U biblioteci „Džepna knjiga“, nakladnika „Svjetlost“, koju je tada uređivao Risto Trifković , kao 251 naslov u nizu.

Moja tvrtka „Vedis“ je 2011. godine tiskala „Kristalnu pepeljaru“ (na fotki) na hrvatskom jeziku.

Knjigu sam i uredio, a kao nje pogovor objavio mini-studiju „Milan Nikolić – zaboravljeni klasik hrvatskog krimića“.

„Kristalna pepeljara“ je čistokrvni akcijski krimić, u kojem se glavni junak istražitelj Malin (zaposlen u tadašnjoj Miliciji) ubacuje u skupinu krijumčara drogom koja djeluje u najvećem lučnom grada ondašnje države – Rijeci…

Rijeka, Istra, Zone A i B, Slovensko primorje… očito su bile važne odrednice života tog našeg prvog profesionalnog pisca krimića, koji je – prema svojim kazivanjima i „legendi“ koja se oko Nikolića isplela – godine nakon 2. svjetskoga rata proveo kao kontraobavještajac upravo na tim područjima.

Bilo kako bilo, neovisno od piščeva života prije nego što se u cijelosti dao književnosti (to je bilo u drugoj polovici 50-ih), „Kristalna pepeljara“ ulazi u gornji dom opusa tog „virovitičkog Simenona“. Rođenog 1924. u Osijeku, preminuo 1970. u Virovitici.

Ovoga ljeta Ogranak Matice hrvatske u Virovitici organizirao je Međunarodni književni natječaj KRISTALNA PEPELJARA za najbolju kriminalističku priču 2020.

Natječaj je trajao od 4. kolovoza do 1. studenoga.

Odaziv je bio iznad svih očekivanja – pristigle su 52 priče, od čega 50 iz naše zemlje, a preostale dvije iz susjedstva – Srbije i Bosne i Hercegovine.

Žiri u sastavu: dr. Vinko Brešić (predsjednik) i članovi Vlasta Golub, Marina Mađarević, Ivana Vidak i Mirjana Vodopić je odlučio – najbolju priču napisala je gdja Marija Hardi iz Vukovara („Dragi dnevniče“).

Drugoplasirana je priča gdje Željke Franov iz Križa („Krv s nebesa“), dok je autor treće naj-priču („Vječna slava pripovjedača“) Mario Šimudvarac iz Oroslavlja.

Žiri je još izdvojio i priču „Peta je presudila“ autorice Marice Žanetić Malenica.

U svom obrazloženju žiri navodi kako je „impresioniran velikim odazivom autora/ica na ovaj (tek) prvi natječaj za kriminalističku priču, posebice poznavanjem, vladanjem i poigravanjem inače vrlo strogim konvencijama jednoga književnog žanra. Motivaciju povjerenstvo manje vidi u novčanim nagradama (tisuću, petsto i tristo kn – op. a.), koje su skromne, a više u sveopćoj popularnosti kratke priče, pogotovu kada je upakirana u ruho dobro skrojene napetice.“

Dobro, ali i iznimno važno bi bilo da Ogranak Matice hrvatske u Virovitici objavi zbirku s nagrađenim, ali i drugim kvalitetnim i zanimljivijim pričama koje su pristigle na natječaj KRISTALNA PEPELJARA, te da ponaosob predstavi autore tih priča.

Posebno raduje najava da je to tek prvi od ovakvih natječaja…

U tom slučaju sam roman „Kristalna pepeljara“ će se i simbolički i dosljedno vratiti na adresu u kojoj je i nastao – u Viroviticu…