ANA

Ana je bila kurva, vele.
Bila, jer kurve ne potraju dugo –
pregaze ih vlakovi, izbodu ih noževima,
povješaju, upljuju.
Ana je, vele,
bila pogana, prljava, razvratna kurvetina
koja ne bi trebala biti u lektiri za
djecu
koja iz svojih soba slušaju
kako je ocu stara stoput tjedno
krava, glupača, kretenka, rugoba,
kako je majci otac deset puta dnevno
nesposobni idiot, impotentni majmun, bijednik bez opisa,
djeci čiji se očevi
iz birtija ili ložnica ljubavnica
vraćaju kao s ispovijedi,
a matere s kava manje gorke.
Ana je kurva u vremenu prošlom
jer nije snatrila o gušenju muža jastukom,
dok spava on,
ali ne i gorčina,
jer je otišla,
jer joj je srce prepuklo od izdaje
i prije no što će joj križa
prepuknuti na šini.
Možda nije znala
da ruka koja udari
jednako otekne kao i obraz
koji se nakon nje žari.