volim kao kakva luda svoj poremećen san
iz njega nastaje moj tajni život ispod kamena mudrosti
zgazim na njega i živim tudje živote
nije da mi se moj ne dopada
tek pristaje mi svaka značka i svaka senka što se utvara
u tudjem životu usahlih metafora i spona koje me za njih vežu
preživim tek kad s njima se orodim da mi služe
pitanje inspiracije je smešno i nerazrešivo tkivo
po tabanima ocrtani ožiljci buke i tišine carstava nekih
što po svu noć tumaraju s kuka na kuk
pita me dan gde sam bila kad je bio smak sveta
ja se smejem i kažem
tebe sam pisala da se ne utopiš u svom jadu
spasavala sam noć od mene
da se ta smena ne bi pogubila u zamršenosti stega
od kojih nastaje bljesak za neko novo trajanje
