Tokom dana, svi slušamo radio: Radio Dalmacija, Radio Split, Radio Kaštela itd. Slušajući po cijele dane radio, pogotovo kad bi išao i vraćao s posla, naslušao sam se stihova tipa Dalmacija ovo, Dalmacija ono, Dalmacija to, Dalmacija tamo, kao i neizbiježni dodatke: Stara Mater™ i Bila Boja, pa mi dođe da se upitam, je li ovdje ima išta osim “Dalmacije”? Jednom prilikom sam pričao s jednom curom pod imenom Jelena, koja mi je rekla kako su joj ove pjesme neopisivo dosadne, jer su sve više manje na isti kalup. Kad god da krenem i osvrnem se, na svakom uglu bi vidio grafit, mural posvećen Hajduku. Sjećam se jedne anegdote, kada je bio X – Static festival, festival urbane kulture, došli su likovi koji su bili najbolji u izradi uličnih grafita, te ukrašavali su S.C. Gripe. Jedan od navijača Torcide, koji je živio tu, u blizini, zastao je i s upitao je kako nisu naslikali grb Hajduka, kada već crtaju. Imao sam slične anegdote, kao npr. kada sam radio u dostavi pića. Kolega, s kojim sam radio, vozio je kombi s pićem, tijekom vožnje smo pričali. Upitao me koliko je ostao Hajduk, na što sam mu ja odgovorio da ne znam, jer ne pratim nogomet. Kolega me pogledao otvorenih usta, zapanjen, kao da nije mogao vjerovati što čuje, da netko ne prati nogomet. Zatim me upitao, čime se bavim u slobodno vrijeme, a ja sam mu odgovorio da sviram, pišem, glumim i učim kineski. On je nato odgovorio da je to u redu, da svatko ima pravo na svoj gušt, kao da se bavim skakanjem padobranom ili bungie jumpingom. Još bolje je bilo kada su vidjeli moju skriptu iz kineskog, vjerujte mi, to nikada u životu neču zaboraviti: oči, usta širom otvoreni kao da je sletio NLO. Najzanimljivije je bilo mom priki Mariju, kolegi iz DADA-ntija; tijekom predavanja u školi, djeca bi ga pitala kako je košarka, nogomet, a Marijo bi samo kimnuo glavom, pogledao bi lijevo, desno, pa bi iz ruksaka izvadio Sv. Augustina, kriomice ga čitajući, kao da je riječ o porno časopisu.
Moja profesorica kineskog, Kineskinja koja se doselila u Split, doživjela je zanimljivo iskustvo: na svakoj ulici, dućanu, kafiću, dobacivali bi jo s ČING ČONG ČANG, i da joj nije jasno zašto, na što je jedna cura koja je samnom slušala predavanja joj odgovorila: WELCOME TO THE SPLIT. Već dosta dugo se bavim pisanjem, pa sa svojom udrugom DADAnti, često sam bio gost na književnim večerima koje su se održavale u Splitu. Dok su kolege pjesnici, po tko zna koji put veličali Dalmaciju, mi DADAnti smo ih sablaznuli, ostavili bez riječi, jer kako nema niti jedne riječi o Dalmaciji, a na spomen moje pjesme, koja je parodija poznate pjesme V. Parun, skoro su im glave počele pucati, baš kao u filmu Scanners. Kada bih čitao poeziju mladih pjesnika, to je bilo kao da su prepisali jedan od drugog, pa se upitam, je li se ovdje ikada dogodio generacijski jaz? Meni su puno bliži Kurt Cobain i Layne Stanley nego Mladen Grdovič i Mišo Kovač, no kad bi trebao objasniti svoju mladost, to bile pjesma od Suicidal Tendencies Institutionalized, što više, ova je pjesma bliža svakoj mladoj osobi u ovoj zemlji, nego cijeli Oliverov opus.
https://www.youtube.com/watch?v=LoF_a0-7xVQ&ab_channel=BlankTV
Kad smo kod Olivera, iako ga svi veličaju, dosta ljudi koje poznajem, smatraju ga neopisivo dosadnim. Npr. Franko, predsjednik DADAntija, kad ga čuje, brže bolje upali Satana Panonskog, kako bi došao k sebi, dok je moja prijateljica Giuliana izjavila da bi radije slušala cajku ili pak one moje Brazilce nego njega.
https://www.youtube.com/watch?v=HP0yWnlBRwQ&ab_channel=hikonline806
Često se upitam, što bi kazali za npr. Exploited – F**k USA, gdje frontmen Wattie poručuje što mislio o američkoj politici, Dead Kennedys (Nomen Est Omen) i Stooges, čiji je prvi gitarist (kasnije basist) Ron Asheton dolazio bi na koncert kao nacistički časnik, a frontmen, Iggy Popa, gol do pasa, u pokidanim trapericama, s psećom ogrlicom, publiku bi “pozdravljao” s srednjim prstom, u to vrijeme, kada je hipi pokret bio najjači, (ČITAJ: potpuna suprotnost).
https://www.youtube.com/watch?v=1-zi5MbGPeA&ab_channel=sturat69
A tek da negovorim za norvešku black metal scenu, najpoznatija po spaljenim crkvama.
https://www.youtube.com/watch?v=OuC5WYsDDZY&ab_channel=TorturedShallowGrave
S svojom udrugom DADAnti, često sam radio razne performanse, koji bi na škakljivi način objasnili naše viđenje situacije u Hrvatskoj. Ljudi bi sa stajali sa strane, gledali bi nas u čudu, šaptali međusobno i promatrali. Neki bi nas upitali tko smo, što smo, za koga radimo, tko stoji iza nas, a neki bi nam se čaki pridružili, kao što je bio spomen žrtvama progona cara Dioklecijana. Često sam se upitao, zašto se navedene stvari ne događaju ovdje, onda sam shvatio zašto i zbog čega, u sredni gdje se Mater™ gleda poput Isusa.
radio gornji grad 
