Pero Kvrgić (Srpske Moravice, 4. III. 1927. – Zagreb, 23. XII. 2020.)bio je u skupini đaka (Drago Krča, Sven Lasta, Eta Bortolazzi i dr.) koji su ubrzo nakon rata upisali Dramski studio Tita Strozzija nakon što su već apsolvirali Zemaljsku glumačku školu te su ubrzo i angažirani u ansamblu HNK-a. Prva njihova premijera održana u siječnju 1947., još tijekom studija, bila je Čehovljev Ujak Vanja (r. Strozzi, svi su na fotografiji uoči premijere) koja je, iako školska, ispala najuspješnija u toj sezoni. O njoj je i Pero poslije zapisao:

“Premda još glumački nespretni, ali zato spontani, slutili smo da se naša predstava suprotstavlja bučnim znakovima vremena: herojstvu, optimizmu, ideologiji, ne zastupajući nikakvu ideju nego nastojeći prikazati život s njegove nesretna i smiješne strane, dramu bez izvanjske dramatičnosti i komediju bez prenaglašene grotesknosti, tjeskobu i smijeh koji nam je bio toliko blizak.”

E, to je uvijek bio i zauvijek će za mene ostati Pero Kvrgić, čarobnjak glume i teatra: heroj otpora buci svakog vremena s uvijek preciznim prikazivanjem nesretne i smiješne strane života, s najtočnijom mogućom mješavinom groteske, tjeskobe i smijeha.