Prijestupna godina

Godina s danom više
Oslobađa se tereta.
Bacila je u prazne dane svu silu
Nemoći, badema, nevolje, pruća
Od kojeg samo najhrabriji grade sjenicu.
U kući s vratima svježe obojenim,
Sakrili su se dodiri od svijeta.
Popodneva duga kao prijestupni sati,
Stvorila su višak slika, snoviđenja, slutnji.
Sve to postoji ispred šljivika u ranu zoru,
Plodove su čitav dan revni sakupljali.
Slažem pred tebe svu plodnost zrelosti,
I puštam kimono da mi prekrije tjeme.
Susret nije zakasnio. I grad se više ne
Okreće za grudima, i za onima koji po
njemu samo svoju pjesmu pišu.
Unatoč drugima