KRUGOVI NA NEBU

nemaju maštu
krugovi na nebu

gledam
ista putanja
pojavljivanja i
nestajanja

dosadno
čekam da me
nešto iznenadi

ostavi bez riječi
otme mi dah

nešto na nebu
il' s neba
i s maštom

da bude

Elfrida Matuč Mahulja

Na sam blagdan Božića 2020. stigla nam je tužna vijest – preminula je Elfrida Matuč Mahulja, naša draga Ida, hrvatska i bodulska književnica, prvenstveno pjesnikinja, društveno angažirana u zaštiti ljudskih sloboda i prava, ali i u društvima za zaštitu životinja. Bila je suradnica ovoga našega bodulskog portala kao i časopisa „Krčki val“. Kao članica žirija sudjelovala je u mnogim književnim događanjima koja je organizirao naš portal te kao članica žirija u svim literarnim natječajima. Čak dvaput je bila nominirana za osobu godine otoka Krka. Članica je Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci.

Objavila je veliki broj knjiga, kako u tiskanom, tako i u digitalnom obliku, među ostalima:

„Vidici i mrakovi“(2003.) – zbirka pjesama
„Rukohvat ljubavi“(2004) – zbirka pjesama
„Ugriz proljeća“(2005) – zbirka pjesama
„O ljubavi i zabludama“(2006) – kratka proza
„Pisanje po vodi“ (2006) – koautorski roman s Dušanom Gojkovom
„Minijature u tehnici olovke na papiru“ (2008) – pjesme kratke forme i haiku
„Razglednica iz provincije“ (2009)
„Diskrecija zajamčena“ (2009)
„Mirno spavaj anđele“
„Smrt je baby blue – Živ sam itekako!”… i još puno toga.

Evo što je o sebi napisala 2012. godine:

Rođena sam 15. svibnja 1967. u Rijeci. Ime koje nosim dobila sam u humanitarne svrhe, pa je to možda i obilježilo moje poimanje svijeta i smisla bivanja na svijetu. Rano djetinjstvo i osnovnoškolsko doba provela sam u Malinskoj, no stjecajem okolnosti osnovnu sam školu završila u Puntu. Srednju školu pohađala sam u Krku, Rijeci i Opatiji gdje sam i maturirala i stekla zvanje inokorespondenta. U gradu Krku živim od 1985. god., iako me neki moji sugrađani i dan danas doživljavaju kao Puntarku. To je stoga jer od 1986. godine radim u Puntu gdje se brinem da se “puntarska povijest ne zaboravi!” Barem ona koja se piše kroz djelovanje uprave u tom mjestu.

Kao djevojčica pisala sam pjesmice u osnovnoj školi kod učiteljice Danice Spicijarić i ona ih je neumorno slala u tadašnje školske časopise koji su ih ponekad i objavljivali; kasnije sam pisala i za “Krčke novine” dok su izlazile, a članci bi mi bili objavljeni ukoliko nisam bila prebritka (kako ja to znam biti). Tada sam shvatila da bi možda bilo bolje da se bavim nečim drugim, pa sam malo pjevala. 1983. smo moja frendica Sandra Franolić i ja osvojile 3. mjesto na MOKP-u (Mladi otoka Krka pjevaju) a 1984. smo pobijedile i izgubile pravo daljnjeg natjecanja, no još smo godinu dana kasnije bile back vokali natjecateljima. Te sam godine počela pjevati u bendu koji se zvao “Spektar” i to su vjerojatno bile najbezbrižnije godine mog života.

Za moj ozbiljniji književni rad, otponac je bilo poznanstvo s riječkom književnicom Vesnom Prešnjak Miculinić i Žarkom Milenićem. 2003. god. u jednom popodnevu nastala je knjiga “Vidici i mrakovi” – to su valjda bili stihovi koji su samo bujali svih godina u meni i taložili se, a onda izašli u tom popodnevu na papir i tako je krenulo… Slijedeće godine, ne bude li smaka svijeta, dakle obilježavam 10 god postojanja na književnoj sceni – doduše više u back stageu, ali ipak…Objavljivana sam u raznim književnim časopisima: “Hrvatskom slovu”, “Hrvatskoj misli”, “Temi”, “Književnoj Rijeci”, “Književnom peru”, “Motrištima”, “Knjigomatu”, “Split Mindu”, “Avangradu”… kao i u mnogim zbornicima s raznih natječaja, te u poljskim književnim časopisima i web.portalu kojega je osmislila Olga Lalić Krowitzka.Prošle godine moj je tekst objavljen i u knjizi “A Megaphone” gdje je i moj glas našao mjesto među mnogim svjetskim ženskim glasovima u projektu američkih urednica Juliane Spahr i Stephanie Young o položaju ženskih autorica u zemljama iz kojih se javljaju.Uz već spomenute “Vidike i mrakove”, objavila sam i- zbirku pjesama “Rukohvat ljubavi”- kratke priče “O ljubavi i zabludama”- zbirku pjesama “Ugriz proljeća”- koautorski roman s Dušanom Gojkovom “Pisanje po vodi” – postoji ćirilično izdanje iz edicije “Istok-Zapad” gdje je roman pobijedio na istoimenom natječaju te latinično izdanje u nakladi “Knjigomata”-“minijature u tehnici olovke na papiru” – samo ime govori da se radi o poetskim minijaturama i haiku- knjiga “Mirno spavaj anđele” – in memoriam Luka Ritz moj je glas protiv nasilja među mladima i svojevrsni je zbornik tekstova i stihova koje sam na tu temu objavljivala na internetu – cjelokupna je naklada ostavljena za potrebe Savjetovališta “Luka Ritz” u Zagrebu- “Smrt je baby blue – Živ sam itekako!” – ispovjedna proza na temu iznenadne novorođenačke smrti – u pripremi je nova zbirka pjesama radnog naslova “Vrijeme zaključanih vrata”- na netu je prisutno i nekoliko digitalnih knjiga: zbirka pjesama “Diskrecija zajamčena”, zbirka pjesama “Razglednica iz provincije” te e-izdanje “Mirno spavaj anđele”. Pišem i manje prozaična štiva i to najčešće za portal “lupiga.com” gdje sam ponekad aktivniji, a ponekad manje aktivan suradnik i prijatelj već godinama. Također, rado se odazovem prijateljima i napišem pokoju riječ o njihovim knjigama. Volim čitati svoje pjesme onima koji ih žele slušati.

Što se tiče nekih drugih angažmana, nastojim se aktivirati koliko mi obiteljska situacija dozvoljava, pa sam tako idejni začetnik i pokretač akcije “Mladi pišu, rišu i viču protiv nasilja” – koja se pretvorila suradnjom s prekrasnom mladom Lošinjankom Mateom Vidulić u predivnu stvar: putujuću izložbu koja gostuje u mnogim gradovima i mjestima kod mnogo mladih prekrasnih ljudi diljem naše zemlje…

Inače, obožavam životinje od kad znam za sebe, imam 5 mačaka s kojima moja obitelj dijeli dobro i zlo, a rado mi se uvale i razni mačji beskućnici s ceste…Imam vlastitu malu akciju sterilizacije mačaka pa sam tako, hvala Gradu Krku uspjela sterilizirati 5 ženkica i 1 mužjaka i koristim priliku savjetovati sugrađanima da umjesto nuđenja otrova, ili noge u rebra nesretne životinje radije posegnu za civiliziranijim načinom smanjenja i kontrola mačje populacije koja ih toliko smeta. Kod mene mogu doći u svako doba posuditi transporter za sigurni prijevoz životinjice.

Od nedavno sam članica Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci i tome se naravno veselim više nego uspijevam pokazati. Naime, jednostavno sam takva, navikla da malo koga zanimaju uspjesi malih ljudi. Svoje slavim u tišini. Možda nekim budućim generacijama, budu nešto značili.

Sahranjena će biti u krugu obitelji u utorak, 29. prosinca na gradskom groblju u Krku.

Ida, laka Ti bila naša bodulska gruda. Ostat ćeš vječno u našim srcima.

Obitelji, rođacima i prijateljima izražavamo iskrenu sućut i dijelimo tugu s Vama. (MK)