Prvi poslijeratni Božić (25. prosinac 1945.) u novoj državi pao je u utorak. Nova komunistička vlast nije taj dan proglasila državnim blagdanom, ali nije ni – zabranila njegovo slavljenje!

Dovoljno je samo baciti pogled na naslovnicu dnevnog lista „Glas Slavonije“ (glasila Narodne fronte za Slavoniju) s tim datumom… i sve će biti jasno.

Cijelom naslovnicom proteže se kolažna ilustracija, njenog autora nismo uspjeli identificirati, koja se sastoji od bora, zvijezde, tvornice iz čijih se dimnjaka jasno vidi dim, grada, s dominantnom (rukom napisanom) čestitkom: Sretan Božić!

Neovisno od toga, isti taj broj „Glasa Slavonije“ predstavlja i važan datum u povijesti stripa u Hrvatskoj i Jugoslaviji.

U njemu su objavljena prva dva nastavka stripa „Udarnik Ratko“, prvog poslijeratnog stripa u nastavcima koji je – prema nama dostupnim saznanjima – počeo izlaziti u nekom od tadašnjih dnevnih listova na cijelom području Jugoslavije.

I sve to zahvaljujući ambicijama i strastvenoj želji jednog petnaestgodišnjaka, koji je u svojim tinejđerskim danima „sanjao“ jednu jedinu želju – da crta stripove!

Njegovo ime je Borivoj Dovniković.

Dovnikovićevo djetinjstvo bilo je pak obilježeno ranom majčinom smrću, skromnom životu u Osijeku koji mu je mogao pružiti tata s državnom službom, izbjeglištvom za vrijeme 2. svjetskoga rata u Srbiji i napokon – nakon što su partizanske jedinice oslobodile Slavoniju – povratkom zavičaju.

U intervjuu kojeg sam vodio s Bordom za monografsko izdanje „Mendo Mendović i drugi stripovi“ (nakladnik Vedis, 2010.), prisjetio se:

„Držeći da se s oslobođenjem zemlje uz ostale slobode vraća i strip, prihvatio sam se papira, olovke i tuša da i sam stvaram. Prvo sam nacrtao nekoliko stranica stripa „Krv, ljubav i nafta“ prema nekoj predratnoj brošuri…

Ubrzo sam međutim shvatio da od takvih pustolovnih tema, i to još u stripu, u novim društveno-političkim okolnostima neće biti ništa, pa sam zaključio da bi bilo korisno spojiti sadržaj stripa s NOB-om. Naišao sam na knjižicu „Na zagrebačkoj fronti“ Josipa Barkovića o borbi partizanskih ilegalaca u Zagrebu protiv ustaša i Nijemaca.

Nekoliko prvih stranica stripa, kojem sam dao naslov „Udarnik Ratko“ prema glavnom junaku Barkovićeve knjižice odnio sam u „Glas Slavonije“. Upravo sam tada bio napunio petnaest godina, što je za mene bilo dovoljno da se predstavim kao pravi stripski crtač.

Glavnom uredniku svidjeli su se crteži, a i ideja da izda prvi partizanski strip u Jugoslaviji. Nije samo znao koliko bi mi trebao platiti…“

Spomenutog 25. prosinca 1945. u „Glasu Slavonije“ su objavljena prva dva nastavka „Udarnika Ratka“. Treći nastavak je objavljen 29. prosinca, a četvrti u „Glasu“ koji je izašao 6. siječnja 1946.

Bordo: „…Kada su se pojavili ti prvi nastavci bio sam oduševljen, smatrajući da u svijet tiska ulazim pod fanfarama na velika vrata. Otac je bio ponosan – konačno je moje crtanje stalo donositi novac, što nije bilo zanemarivo u to doba…“

Na žalost osječkog gimnazijalca, u ta nepuna dva tjedna, između 25. prosinca i 6. siječnja (naravno i nešto ranije na sjednicama Savezne skupštine u Beogradu) očito se dosta toga izdogađalo u „zatvorenim sobama“ Agitpropa.

Dogodilo se nekoliko „javnih“ napada na strip u beogradskim listovima i časopisima, a kulminacija se dogodila 5. siječnja na drugoj i trećoj stranici saveznog glasila „Borbe“ .

Jovan Popović, književnik i prevoditelj, urednik kulture u „Borbi“, ali i agitpropovac, objavljuje tekst naslovljen „Crnoberzijanska erzac-roba na književnom tržištu“… i najvećim dijelom zapečaćuje sudbinu stripa u Hrvatskoj i Jugoslaviji u narednih nekoliko godina.

Bordo je pak nastavio svoje gimnazijskom obrazovanje, Josip Barković će tek nekoliko desetljeća kasnije saznati da je njegova knjižica pripovijedaka (koju je ujesen 1945. objavio „Vjesnik“ i koja se distribuirala putem ondašnjih trafika i knjižara) inspirirala 15-godišnjaka za strip – jedan od povoda da cijela produkcija preko noći bude obustavljena, dok će „Udarnik Ratko“ svoj novi susret s čitateljima imati tek 66 godina kasnije.

I to u katalogu izložbe „Od Ratka do Čipka: prvih 66 stripaških godina“ čiji sam bio kustos, u koja je bila postavljena u galeriji ULUPUH-a od 7. do 17. travnja 2011. godine.

Nažalost, kako sada stoje stvari originali stripa „Udarnik Ratko“ (Bordo se sjeća da je kompletan strip imao 18 nastavaka) su izgleda nažalost – izgubljeni!