Slikovnost: Andrija Maurović
Piše: Veljko Krulčić
Malo pitanje: da kojim slučajem na mrežnim stranicama Leksikografskog zavoda „Miroslava Krleže“ u natuknici koja je posvećena hrvatskoj književnosti piše, među ostalim, kako Krležini likovi Leon Glembay, barunica Castelli, Ignjat Glembay, sestra Angelika nisu samo protagonisti drame „Gospoda Glembajevi“, nego još i „Vučjaka“ ili da su npr. „Zastave“ nastale u istom vremenskon razdoblju kada i te drame (dakle, prije 2. svjetskoga rata) što biste pomislili?!
Vjerojatno da sanjate, jer da je jednostavno nemoguće da se na stranicama institucije koja je najvažnija i najveća u našoj državi pojavi takva “budalaština”, takav falsifikat?
Kada se uvjerite da ipak niste sanjali i da ste točno pročitali ono što je napisano, pretpostavljam da ćete pomisliti kako su u mrežni sustav Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ upali hakeri i da su namjerno počeli pisati „budalaštine“ kako bi naštetili imageu ili ismijali Zavod koji naglašava kako njegovo „djelo može stajati uz bok najvećim europskim i svjetskim leksikografskim ostvarenjima“.
Ono što pak gore spomenuti Miroslav Krleža predstavlja u hrvatskoj književnosti, u hrvatskom stripu predstavlja Andrija Maurović.
A budalaštine, odnosno falsifikati koji se pak tiču Maurovića (a koji su komparacijski sukladni s gore iznesenim „primjerima“) mjesecima i godinama, a možda i puno desetljeće, se nalaze i javno su dostupni u on-line izdanju Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“.
Makar bi Enciklopedija uza sve ostalo trebala biti, kako se s ponosom ističe u svom promo-predstavljanju, „pouzdana“ i „znanstveno verificirana“.
Konkretno, u enciklopedijskoj natuknici STRIP, odnosno međunatuknici HRVATSKI STRIP (https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=58410), piše (citat):
… Maurović je odmah ostvario stripove značajne u svjetskim razmjerima („Podzemna carica“; „Ljubavnica s Marsa“; vestern-serija o Starom Mačku koju čine „Trojica u mraku“, „Sedma žrtva“, „Gospodar zlatnih bregova“ i „Sablast zelenih močvara“, po scenariju Franje Fuisa…
„Trojica u mraku“ i „Sedma žrtva“ ne pripadaju vestern-seriji o Starom Mačku.
Razlika između njih je otprilike kao što postoji razlika između dana i noći!!!
„Trojica u mraku“ i „Sedma žrtva“ (ilustracija) su strip-adaptacije vestern romana američkog književnika Maxa Branda (pseudonim Fredericka Fausta).
Scenarist stripova „Trojica u mraku“ i „Sedma žrtva“ nije Franjo Fuis, kako to navodi on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“, nego KREŠIMIR KOVAČIĆ, sin čuvenog književnika Ante Kovačića i tadašnji novinar i urednik „Novosti“ – gdje su izlazili ti stripovi.
Vestern-serija o Starom Mačku (crtača Maurovića) ne sastoji se niti od dva, niti od četiri stripa, kako se može zaključiti iz spomenute enciklopedijske natuknice, nego od tri stripa: „Gospodar Zlatnih bregova“, „Misterij Zelenih močvara“ i „Posljednja pustolovina Starog Mačka“.
Njihov scenarist je FRANJO FUIS.
Za razliku od „Trojice u mraku“ i „Sedme žrtve“, serija o Starom Mačku je scenaristički 100 posto originalna Fuisova priča, odnosno priče!
Nastavno, Hrvatska enciklopedija u nastavku započete rečenice nabraja i druge Maurovićeve stripove iz tog razdoblja (citat):
… „Seoba Hrvata“, „Knez Radoslav“, „Ahuramazda na Nilu“, „Grob u prašumi“ po romansiranoj biografiji „Braća Seljani“ Zlatka Milkovića, „Grička vještica“ prema književnom predlošku Marije Jurić Zagorke i dr…
Pustimo na stranu što su „Seoba Hrvata“ i „Knez Radoslav“ jedan jedinstveni strip – zainteresirane, pa i one iz Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ upućujem na album „Seoba Hrvata“ , kojeg sam priredio (i uredio) 1990. godine za nakladnike „Privlačica“ i „Produkcija Art“ iz Vinkovaca.
Isto tako, pustimo na stranu što „Ahuramazdu na Nilu“ Maurović nije dovršio do kraja, nego je ovaj strip nakon što je umjetnik otišao u partizane nastavio crtati Albert Kinert.
Ali, napisati da „Grička vještica“ pripada istom razdoblju u Maurovićevu stvaralaštvu kada i „Podzemna carica“, „Gospodar zlatnih bregova“ i preostalih osam spomenutih stripova iz predratnog i razdoblja NDH-a je – dilentatizam i besramni falsifikat, koji bi trebao biti miljama “udaljen” od Frankopanske 26 i jako dobro plaćenih djelatnika Leksikografskog zavoda.
GRIČKA VJEŠTICA je izlazila od 1960. do 1963. godine. Dakle, dvadeset i više godina kasnije.
Povrh toga, stilski je sasvim drugačija od Maurovićevih stripova iz 30-ih i 40-ih.
Jedina eventualna „povezanost“ GRIČKE VJEŠTICE s tim stripovima je što je najvećim izlazila u dnevniku („Večernji list“) u nastavcima, nakon toga u izdanju „Strip-Strip“, dok su oni ranije izlazili u nastavcima u „Novostima“.
U Hrvatskoj enciklopediji vezano za Maurovića piše i (citat):
… A i poslije se, nakon II. svjetskoga rata, izrazito protivio nanošenju oblačića za tekst preko svojih slikarskih crteža u boji…
Šteta je što enciklopedija ne navodi izvor podataka za tu iznesenu tezu!
Nije nemoguće da je netko nekada i negdje napisao takvu “budalaštinu”, pa ju je Hrvatska enciklopedija preuzela bez navođenja izvora, ali je ona netočna i u suprotnosti je s ličnošću Andrije Maurovića.
Maurović je jednostavno bio prejaka umjetnička osobnost da bi mu se moglo “naređivati”. Da se oblačićima “izrazito protivio” tih oblačića u njegovim kolor stripovima ne bi bilo!
U on-line izdanju Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ identitet autora (moguce da se radi i o autorici) navedene natuknice nije naveden, ali pretpostavljam da gospoda i dame iz Frankopanske br. 26 raspolažu s tim podatkom iz svog djelovanja.
Nisam enciklopedista, ali znam da u enciklopedijama podaci o autorima i njihovim djelima moraju biti točni i egzaktno izneseni.
Hrvatska enciklopedija je nacionalna enciklopedija i državni je projekt „par excellence“.
Napomena: opširnije u knjizi.
radio gornji grad 
