…U Zagrebu je od 1936. izlazio ilustrirani tjednik Oko, a od 1938. Maurovićev i Fuisov časopis Mickey strip (od 1939. do 1940. spojeni u Mickey strip – Oko), označivši tako Zagreb kao središte nove popularne umjetnosti…

Pustimo na stranu što iz enciklopedijske natuknice ne znamo kakvo i čije je to središte postao Zagreb?! Da li se misli na ono što se kolokvijalno naziva „strip-središtem“ na području Hrvatske ili tadašnje Kraljevine Jugoslavije?

Ukoliko se misli na Kraljevinu Jugoslaviju, prije Zagreba titula „strip-središta“ ipak pripada Beogradu – po broju aktivnih autora, broju strip-izdanja i broju izdavača. Naravno, u Beogradu nije bilo autora kalibra Maurovića, ali „istina je istina“, što god netko mislio o tome.

No ne smije se prijeći preko „budalaštine“, odnosno falsifikata da je ilustrirani tjednik „Oko“ počeo izlaziti 1936. godine.

„Oko“ je počeo izlaziti početkom srpnja 1935. godine (još dok je u „Novostima“ izlazila Kovačić-Maurovićeva „Vjerenica mača“ – ilustracija), što je lako provjerljiv podatak – komplet lista postoji, recimo, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici Zagreb i u Knjižnicama grada Zagreba. Trebalo je otići… i istraživati.

Ovako su dobro plaćeni djelatnici iz Frankopanske br. 26. samo demonstrirali nestručnost, nekompetentnost, ali i – neprofesionalnost!

Stoga mene, a vjerojatno i sve druge – zanima zbog čega je Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda „izbrisala“ cijelo prvo godište tog ilustriranog tjednika – koji je tada bio jedinstveno izdanje na ovim prostorima upravo po postotku objavljenih domaćih stripova na stranicama nekog od strip-izdanja.

Samo u „Oku“ u 1935. (kada, ponavljamo, po Enciklopediji, nije ni izlazilo) Maurović je objavio stripove „Plijen demona džungle“, „Razbojnikova vjerenica“, „Krvolok iz Tanipura“, „Pirati mora“, „Testament porodice Armstrong“, „Marta i medvjed“ i druge, započeo „Ognjem i mačem“. Iste te 1935. upravo na stranicama „Oka“ debitirali su i braća Neugebauer, Norbert (scenarist) i Walter (crtač).

Nadalje, „Mickey Strip“ nije časopis!?

I sama Hrvatska enciklopedija časopis definira kao „vrstu serijske publikacije koja izlazi u redovitim razmacima, kraćim od godine, a dužim od petnaest dana“.

„Mickey Strip“ je bio (zabavni) tjednik za djecu i mlade, odnosno – kako je glasio njegov podnaslov – „tjednik senzacionalnih događaja i romana u slikama“.

Maurović je bio urednik samo prva dva broja (po impresumu), a svih ostalih Franjo Fuis. Nakon pola godine Maurović je prekinuo svaku suradnju s listom, pa je pogrešno „Mickey strip“ definirati kao Maurovićev i Fuisov list, kako to čini Hrvatska enciklopedija.

Hrvatska enciklopedija navodi kako su u predratnim zagrebačkim strip-listovima tiskani vodeći američki stripovi 30-ih, pa u nabrajanju spominje i „Tajnog agenta X-9“ A. Raymonda po scenariju Dashiella Hammetta.

Krivo, krivo, krivo…

U „Oku“ jeste izlazio „Tajni agent X-9“, ali te epizode nije crtao Alex Raymond, nego Charles Flanders. Hammett (veliko ime kriminalističke literature – „Malteški sokol“) je, inače, osmislio i napisao scenarij za prve priče „X-9“, ali u svakom slučaju ne i za epizode objavljene u „Oku“. Koliko me pamćenje služi, jer mi pri ruci nije komplet “Oka”, scenarist je (najvjerojatnije) Leslie Charteris, autor „Sveca“.

Kada već spominjem „Tajnog agenta X-9“ usputni intermezzo (podsjetnik):

Beogradski dnevni list „Politika“ je 21. listopada 1934. cijelu svoju stranicu namijenila „Detektivu Iks 9“ (šest pasica/šlajfni), što se smatra onim inicijalnim potezom za “utemeljenje” stripa u tadašnjoj državi.

U zaglavlju stripa stajalo je „Tekst od Dešajela Hemeta, crteži od Aleksandra Rejmonda“. Na prvom mjestu scenarist!?

U on-line izdanju Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ identitet autora (moguće da se radi i o autorici) navedene natuknice nije naveden, ali pretpostavljam da je to lako saznati. To bi trebao biti javno dostupan podatak.

Nisam enciklopedista, ali znam da u enciklopedijama podaci o samim izdanjima, autorima i njihovim djelima moraju biti točni i egzaktno izneseni.

Hrvatska enciklopedija je nacionalna enciklopedija i državni je projekt „par excellence“.