NIJE MENI

Nije meni do sunčanih plaža,
Ni do čaše kokosova mlijeka.
Što svijet pruži, to je paralaža:
Iza ugla zub samoće čeka.
Nije mi do gozbe niti vina.
Na studeni kape od samura.
Trebaju mi uzdah i tišina,
Tu gdje Sizif kamen u vis gura.
Cestom sjajnom k’o gušter u noći,
Vučem sjenu, pognutu i nijemu.
Hrabrost treba pitati te moći:
Pratiš li me više, ma u čemu?
Snježnom stazom Ahmatova šeta.
Nije nama da nas ljudi tješe.
Možda ću za njenih sedam ljeta
Biti mrtva, k’o što ona bješe.
 
16. siječnja 2021., Flora Green