Piše: Šura Dumanić 

Analiza medija: poražavajuća slika 

Analiza sadržaja obuhvatila je 20 tekstova objavljenih u trima zbornicima, na portalima i u časopisu Političke analize. Radi se o tekstovima objavljenim u trima zbornicima posvećenima mirnoj reintegraciji Podunavlja, s tim da je zbog objektivnosti izvršen odabir dvaju različitih izdavača: za dva zbornika izdavač je Europski dom Vukovar / Friedrich Ebert Stiftung, a drugi je Institut Ivo Pilar, podružnica Vukovar. 1

Pri izradi analize sadržaja postavili smo tri grupe pitanja: A – prisutnost ženskih mirovnih grupa, B – prisutnost vjerskih organizacija i C – prisutnost državnih/lokalnih politika u objavljenim tekstovima. Analiza je prije svega kvantitativna, analizira broj informacija i količinu teksta posvećenu pojedinoj temi.

Analizom sadržaja došli smo do podataka da se ženske grupe pojavljuju u 5 tekstova, informacije o vjerskim organizacijama koje rade na pomirenju u 2 teksta, dok se informacije o javnim politikama nalaze u 18 tekstova (pri tome je u istoj mjeri prikazan i društveni i politički kontekst). Količinski, ženskim grupama u mirovnome procesu posvećena je 1 strana teksta i 7 redaka, a vjerskim organizacijama 1 strana i 5 redaka, dok je državnim i lokalnim politikama posvećeno 56 strana i 18 redaka. Jedan analizirani tekst nije sadržavao ništa od navedenoga.

Dade se lako zaključiti kako djelovanje ženskih i vjerskih organizacija na mirovnome procesu nije adekvatno prikazano u analitičkim člancima, čak i u slučaju kada su oni posvećeni upravo toj temi. Jednom riječju, ogromni napori civilnih udruga i vjerskih organizacija (i osoba) ne samo da nisu naišli na adekvatan odraz u medijima, što bi po svim pravilima informiranja trebao biti slučaj, nego je na taj način ignorirano i gurnuto u zaborav mirovno-društvenoga djelovanja. Na neki način možemo ustvrditi, temeljem ove analize i uspoređivanjem s rezultatima dobivenim anketama i intervjuima, kako je ovaj ogromni potencijal i doprinos stabilizaciji društva ostao zanemaren, minimaliziran i, zašto ne reći, – anuliran. On je, sukladno tomu, anuliran i politički. (S druge strane, artikuliran je ogroman civilni potencijal spreman da se aktivira i promijeni situaciju prema boljitku). 

Analizom medija (i usporedbom s drugim istraživanjima) dolazimo do zaključka da su mediji, javni govor i politika sustavno izostavljali alternativne, mirovne napore, a sasvim „objektivno“ izvještavali o sukobima, nesporazumima, neslaganjima, provokacijama i slično.

Stoga je uputno postaviti pitanje: jesu li napori civilnih-ženskih i drugih, i vjerskih grupa i organizacija na pomirenju predstavljali (i predstavljaju) smetnju interpretativnu političkomu diskursu kada je u pitanju tema rata, pa je to razlog što su ih lokalne i državne politike i mediji prešućivali? Drugim riječima, međunacionalna suradnja na terenu bezuvjetno bi razmrvila sliku „neprijatelja“ na kojoj se dobrim dijelom gradi politički legitimitet onih koji pretendiraju na lokalnu i državnu vlast (slučaj koji je viđen posvuda u Europi prije nas) te je to razlog njihova sustavnoga prešućivanja. 

Case study: Grad sjećanja ili grad budućnosti? 

U traganju za uravnoteženijom slikom medijskoga prikazivanja samoga Vukovara, s obzirom na stereotip kojim se ovaj grad u medijima prikazuje uglavnom kao grad u kojemu su sukobljene dvije etničke grupe (srpska i hrvatska), prišli smo analizi jednoga cjelovita novinskoga priloga posvećenoga Vukovaru. 2

U pitanju je subotnji magazin Novog lista posvećen Vukovaru, na dan pada grada. Sadrži dva intervjua – s nekadašnjim ministrom u Vladi (MUP) i s ravnateljicom Gradskoga muzeja Vukovar (usput: ovdje je zanimljiva informacija kako je „muzejska postava u izgnanstvu“ sačuvala sjećanja i identitet grada i njegovih stanovnika). Opširna tema posvećena je manjkavostima suda u Haagu, potom slijedi jedan kritički komentar, a dva su velika teksta posvećena nekadašnjim izbjeglicama iz Vukovara, sada građankama i građanima Rijeke. Prilog je pokušao dati uvid u temu o Vukovaru sagledavajući ju s više strana. Pri tome zadržava „službenu, zvaničnu interpretaciju“ rata, pada grada i svega što se pritom zbivalo. Zadržava ideju grada-žrtve. Ravnotežu uspostavlja snažnim porukama o miru, o budućnosti i porukama o pomirenju običnih ljudi. Kako ne spominje udruge (ženske, mirovne i dr.) ni vjerske organizacije, glasovi građana (Vukovaraca) zamjenjuju taj nedostatak.

Prilog potvrđuje mirovni potencijal građana i „gluhoću“ politike na takva očekivanja (nedovoljan angažman države); potvrđuje potrebu sustavnoga rada na pomirenju.

S obzirom na to da je naše istraživanje palo u dane „sjećanja na Vukovar”, u obilju građe izdvajamo TV prilog – emisiju na HRT-u pod naslovom Mjesto sjećanja Vukovar. 3

Prilog je realiziran kao skupni razgovor (grupni intervju) u kojemu sudjeluje Petar Ante Perković (župnik u Aljmašu za vrijeme početka rata). On govori o tome kako je u vrijeme prvih sukoba putem radija pozivao na molitvu pravoslavce i katolike da se svi zajedno mole, da se ovo ne pretvori u nešto strašno i veliko (u to se vrijeme mislilo kako se radi tek o incidentima). Drugi sugovornik je Marko Malović, franjevac, koji je nakon rata radio na programu pomirenja u Iloku. U razgovoru sudjeluju žene braniteljice: Sandra Horvat Mišur (bila je najmlađa, sa 14 g. u hrvatskoj vojsci, pred njom je poginuo njezin otac), Violeta Grdić Eta, koja kaže da je u obrani bilo oko 1400 žena, o čemu nema evidencije, nema udruga, te nemaju ni društvenoga utjecaja.

Iz priloga se dade zaključiti da je na području Vukovara djelovao „glas razuma“, stalni napori na pomirenju (usporedo s borbom na obrani grada) i da je taj dio nepoznat u javnosti, kao i sudjelovanje žena i u borbi i u pomirenju. 

• Vidjeti tabelarni pregled analize sadržaja – Prilozi, str. 108.
• Novi list – prilog od 18. 11. 2017. – Dan sjećanja na Vukovar.
• Emisija na HRT-u 4, 12. 11. 2017.,13:30 h, Mjesto sjećanja Vukovar, autor: Alex media, Zagreb, 2014.

Izvor: MOGUĆNOST MIRA-VUKOVARSKI POUČAK, (ShuraPublikacije, Opatija, 2020. – istraživačka studija)