U SPOMEN NA IVANA FRANIĆA (1931 – 2021), PLODNOG I VRHUNSKOG KARIKATURISTU „IZ SJENE“
Dan je nazalost započeo tužno. Leon Ćevanić, student prve godine povijesti na Filozofskom fakultetu, pristojno odgojeni mladi zagrebački gospodin (kojeg znam iz neke „druge priče“), rano ujutro me nazvao i javio kako je njegov deda, IVAN FRANIĆ, jučer otišao u bolja prisjećanja.
Za mnoge ime Ivana Franića neće predstavljati ništa, ali riječ je o jednom od naših najplodnijih i najustrajnijih karikaturista, „karikaturista iz sjene“, samozatajnih, ali jako dobrih i važnih, koji je karikature u kontinuitetu objavljivao duže od pola stoljeća, od ranih 50-ih do svoje posljednje iz 2006. godine – kada je dobio i nagradu na festivalu „Dani smiha“ u Blatu na otoku Korčuli.
Ivan Franić rođen je 1931. godine u Slavonskoj Požegi, u Zagreb stiže 1951. na studij na Tehničkom fakultetu na kojem makar je Slavonac upisuje ni više, ni manje nego – brodogradnju. Tu upoznaje svoju buduću suprugu Olgu.
Franić je brodogradnju i diplomirao i time se cijeli svoj profesionalni život bavio, s vrhunskim rezultatima. Najduže je bio zaposlen na Brodarskom institutu u Zagrebu, jednom od najcjenjenih u to vrijeme u ovom dijelu Europe.
Svoje prve karikature objavio je u beogradskom „Ježu“, što je u njemu podstaklo samopouzdanje, te vrlo skoro s Franićevim karikaturama su se imali prilike susresti i čitatelji Čička“ (Sarajevo), „Pavlihe“ (Ljubljana), „Pometa“ (Splita), te zagrebačkih listova „Studentski list“ i „Kerempuha“.
Prijateljevao je s Zvonimirom Gavranovićem, Nedeljkom Dragićem, Alojzom Ševčikom, Bordom Dovnikovićem, dobar znalac bio je Voljevicom, Vukotićem, Reisingerom, Delačem i drugim tada aktivnim karikaturistima.
U zagrebačke redakcije karikature je donosio osobno, a u listove širom Jugoslavije isključivo ih je slao poštom, zbog čega ga je pisac aforizama Ilija Popovski proglasio „Travenom jugoslavenske karikaturističke scene“, s obzirom da se identitet tog popularnog pisca nikada nije otkrio, jer je isti rukopise svojih romana isključivo dostavljao izdavačima putem pošte.
Najviše svojih karikatura Ivan Franić je objavio u humorističkom tjedniku „Jež“, koji mu je dodjelio i nagradu „Zlatni jež“.
Surađivao je još u slijedećim listovima: „Večernji list“, „Veseli svet“, „Vetrenjača“, „Berekin“, „Čuvar Jadrana“, „Večernje novosti“, „Oslobođenje“, „Ilustrovana politika“, „Žulj“, „Ekspres – nedeljna revija“, „Skandi“, „Nedeljne novosti“, „Narodna armija“, „Satirikon“ i drugima, što ga je učinilo jednim od najplodnijih karikaturista s područja bivše Jugoslavije.
Strast njegove supruge Olge (preminule 2017.) bili su enigmatika, a kolege enigmatičari su joj dodjelili nezvaničnu titulu „kraljice rebusa“.
radio gornji grad 
