ORFEJ I EURIDIKA / DOBA SILASKA

Kad Orfej pjeva u svome registru,
Sunce po zemlji zrnatu krv baca.
Od njega vode kradu pamet bistru,
A zvijeri šute kao zbor mudraca.
Euridika zavrti piruetu:
Požarom šumskim u njem’ ljubav plane!
A onda zmija zaskoči joj petu:
Zamukne pjesma, svijet u ledu stane.
U podzemlje se hadsko Orfej spušta,
Za dah se držeć’ ko najtanji konac.
Bez drage živjet, nema sna ni gušta:
Grudi mu zvone kao prazan lonac.
Pred bogovima svu patnju ogoli,
Moleći da mu dadu njenu sjenu.
I Orfej vrišti: “Boli! Boli! Boli!
Vratite mi je, ma pod koju cijenu!”.
Uslišan bješe, no istinu cijelu,
Tek drugom smrću ona Žena shvati:
On vjeru živu daje samo tijelu;
Ničemu drugom ne može je dati.

31. siječnja 2021.,Flora Green