Gda smo zadnji čas pobegle

Jemput su nas zaklenuli na groblju.
Spentrale smo se prek železne lese.
Pozadi je bil Pekel, šoder v droblju,
A spreda nas je sneg dočekal. Vesel!
Te smo se noči sanjkale pred hižom,
Kak da nas je najjakša struja vlekla.
Vužgale smo dva lampaša pod križom,
Mamica mi je mokre čižme slekla.
I ve se pitam gdo nas je zaklenul,
Čuvar groblja, črni pes il’ maček.
Za jeden rubalj, marku, uspomenu.
Mogle smo tam odležati za večnost,
Kak zribani mramor, črne robače.
Saka prerana smrt je proturečnost.

Pekel – prostor na Varaždinskom groblju od davnina zvan Pekel (Pakao). Ime je povezano s legendom, to je nekada bilo najniže mjesto na groblju. Danas je to svojevrsna galerija na otvorenom, prostor na koji su preneseni kameni spomenici s cijelog groblja. Tu se nalazi i najstariji spomenik na groblju iz 1809. godine češkog glazbenika Ivana Galine koji je umro u Varaždinu. Spomenik je lako prepoznatljiv po prikazu Božjeg oka u gornjem dijelu, te lubanje s prekriženim kostima u donjem dijelu.