Sve me nešto bocka nekakav mutni, nedefinirani ali sveprisutni i konzistentni nedostatak u komunikaciji s ljudima, dok mi u jednom momentu, bijednoj, nije sinulo šta je to što nedostaje. Naime, slušanje. Ne znam jesam li se tek sad ukopčala u taj uvid ili se slušanje zaista sve više gubi kao dio komunikacije (a za ovo zadnje ima dobrih argumenata), ali čvrsto mislim da je to tako. Ljudi generalno, što ne bi trebalo nikoga iznenaditi, imaju više interesa za to da kažu nego da čuju. Razlozi za to su vrlo jasni ako je čovjek upoznat s osnovama ljudske psihologije, i to ne treba mijenjati. Međutim, u razini je problem, odnosno u prevelikom nesrazmjeru između želje da se kaže i čuje, odnosno ako govorenje vodi, na primjer, 5:0 a ne 1:0 ili tako nešto.
Sve se rjeđe, na žalost, susrećem sa “kadrovima” u kojima su ljudi u stanju, recimo, 2 minute u komadu slušati osobu koja joj nešto govori, ili nedaj bože dulje (naravno da to ne znači da su dugotrajni monolozi bez svijesti o potrebama sugovornika da također nešto kaže prihvatljivi). Što u osnovi, barem meni, znači dvije stvari – interes i bazično poštovanje. Interes u smislu da se suzdržimo da u svojoj glavi “pregazimo” sugovornikove riječi koncentriranjem na to šta ćemo mu odgovoriti i da u fokus stavimo ono što on doista govori, a poštovanje bi značilo sposobnost suzdržavanja od upadanja u riječ unatoč tome što će nam nadoći potreba da odmah odgovorimo, odnosno da prekinemo sugovornika, jer je stopostotno gašenje vlastitih unutarnjih reakcija na riječi sugovornika nemoguće očekivati. A i da je, to ne bi bilo slušanje. Slušanje ne znači ni potpuno ugasiti svoje misli niti fokusirati se samo na to šta ćemo mu reći kad on završi, nego znači dijalog sa sugovornikom u svojim mislima. On nešto kaže, mi “stopiramo” svoje misli da “upijemo” njegove, onda mu nešto na to u svojoj glavi “odgovorimo” bez da ga prekinemo i tako dalje. Osjećam se malo kao idiot pišući ovaj detaljan opis (barem) moje definicije slušanja, ali tako to valjda bude kad to primijetiš.
Eto, ništa posebno nisam htjela postići ovim tekstićem osim da svi malo skrenemo pažnju na važnost slušanja.
radio gornji grad 
