Aljoša Pužar: Manjinski jezici i Hrvatski PEN (Osvrt)

Slikovnost: Maurizio Di Lorio

Mada sam sigurno jedan od najmanje bitnih i najmanje aktivnih članova PEN-a, ovo mi je dalo misliti. Jedno je kad podržavamo pisce u zatvorima ili izravno i trenutno zlostavljane manjine. Ovo je malo… ne znam kako bih rekao. Nije nategnuto, jer problem postoji, ali je politički slojevitije i osjetljivije. Nije da mi je drago da se manjinski jezici sistemski i sistematično potiskuju, ali ni ovi što ne žele biti Hrvatima valjda imaju neko formalno ili ustavno pravo da svoj jezik nekako zovu? Bez obzira kakvim su povijesnim i političkim procesima dobili pa onda izgubili ili promijenili nacionalni osjećaj. Znam da je donekle slično s pokušajima osnivanja hrvatske pravoslavne crkve i u NDH i nedavno (ne mislim dakako na Grkokatolike ili Unijate) tj. na uporni pokušaj raznih nacionalističkih politika da razmrve razne manjine… No kao potpisnik Deklaracije o zajedničkom jeziku i kao netko apsolutno (pre)osjetljiv na nametanje nacije i nacionalnih kriterija, na ovo gledam s oprezom. Što je jezik, a što dijalekt, te što gdje spada to je i metodološki i politički otvoren problem. Od položaja torlačkog i kajkavskog, pa do raznih štokavština i njihovih sistemskih izvedenica. Cinično ili ne, bilo bi mi draže da međunarodni ili srpski PEN vode ovu akciju. Ili međunarodni odbor PENa za jezična prava koji (barem na papiru) isto postoji. A da recimo hrvatski centar češće ustane protiv potiskivanja ćirilice u javnom prostoru Republike Hrvatske koje je mjestimično izravno protuzakonito. A ne da hrvatska centrala PENa ustaje za hrvatsku manjinu u drugoj zemlji. To bi mogle Hrvatska matica iseljenika ili Matica hrvatska, hrvatska ambasada u Beogradu, ministarstvo… ali PEN… ne znam. Meni se čini da to narušava neku osjetljivu etičku ravnotežu vezanu uz PEN. Možda drugačije ne ide, ili nikog drugog to ne zanima, ali ako bi PEN zadobio izrazitiji nacionalni “štih” ja bih svakako trebao istupiti iz takve organizacije jer bi se protivila mojim uvjerenjima. Ovo (još) nije to, niti je jako dramatično, ne kažem da je neopravdano, ali ipak promatram…
Dakako posve je nebitno jesam li ili nisam član, pitam se jesam li uopće platio članarinu… ali problem je načelne i političke prirode, pa mislim da zaslužuje barem usputnu Facebook refleksiju.
(Također: kakva je ovo gramatika? “Izražava zabrinutost isticanjem” Tko ističe što i tko je zabrinut? Iz kojeg je to “dijalekta”? )
…..
“Izjava povodom političkog manipuliranja jezikom hrvatske manjine u Republici Srbiji
Hrvatski PEN centar izražava zabrinutost isticanjem tzv. bunjevačkoga jezika i njegovim izdvajanjem iz korpusa hrvatskoga, kao manjinskog jezika u Republici Srbiji. Riječ je isključivo o jednom od dijalekata hrvatskoga jezika kojim se koristi dio Hrvata u Vojvodini i Mađarskoj, a koji se naziva Bunjevcima. Više od tri četvrtine Bunjevaca smatra se isključivo Hrvatima, usprkos dugom povijesnom kontinuitetu politike asimilacije sredina u kojima žive. Takva inicijativa očito je usmjerena na razbijanje jezičnoga tkiva hrvatskog jezika i u suprotnosti je s ključnim odredbama međudržavnog Sporazuma o zaštiti nacionalnih manjina između Hrvatske i Srbije. Konačno, u popisu manjinskih jezika u Republici Srbiji među više njih ističe se hrvatski jezik kao jedini jezik te manjine, a kojim se služe i Bunjevci.
Svako dalje pozicioniranje jednoga dijalekta na nivo jezika kojim se služe Hrvati kao nacionalna manjina u Srbiji, osobito u Subotici, smatramo manipuliranjem s jasnim političkim implikacijama.
Hrvatski P.E.N. centar
Tomica Bajsić, predsjednik”