Julijana Balaban: Primopredaja bola

Primopredaja bola

Uveče došapnem pticama
da rezom- rečju opišeš
prostor na ivici života.
Neka ti kažu.
A onda izmestim kožu,
vijorim se,
predata uragan pogledu.
Ćutanja su ono od čega,
pun pospanih šetača,
ojutren grad zaječi.
Ja ludo pomislim
da mogu bolja da se rodim.
U šest
ptice mi u uho saspu
sve tvoje uvređeno.
Pred vratima
narandžaste sobe,
zagrizem usnu i kucnem
kratko i pobeđeno.