PJESNIČKA UMJETNOST 

Gledati rijeku od vremena i vode,
Sjećat se da je vrijeme druga rijeka,
Znati da mi se gubimo ko rijeka
I da se lica gube ko od vode.

Ćutjet da budnost jest drugo snivanje
Što sanja da ne sanja; umiranje,
Što put nam plaši, ono umiranje
Što svake noći zove se snivanje.

Vidjeti u danu il godini simbol
Čovječjih dana i njegovih ljeta,
Pretvorit muku mnogobrojnih ljeta
U zvuk glazbe, glasove i simbol.

Vidjeti da je smrt san, a zalazak
Žalosno zlato, takvo je pjesništvo
Kad je besmrtno i skromno. Pjesništvo
Što se vraća ko zora il zalazak.

Katkad nas kasno nekakvo lice
Promatrat stane sa dna ogledala.
Umjetnost nek je poput ogledala
Koje otkriva vlastito nam lice.

Vele da Uliks, od milja, sit čuda,
Zaplaka spaziv zelenu Itaku,
Skromnu. Umjetnost sliči na Itaku
Svu od zelene vječnosti, ne čuda.

Ona je kao i beskrajna rijeka
Što tekuć stoji, ogledala istog
Heraklita tog nestalnog, i istog
I različitog, ko beskrajna rijeka.

(Priredio: Ninoslav Žagar)