Sretno doba

Psihijatrija je najbolji azil.
Raduju se štićenici svojim snovima.
Pri svakom susretu,
stavljaju srca na stol kao tranzistore
i objavljuju sretno doba.
Ujutro zalijevaju cvijeće malim kanticama.
Peru ružičaste čajnike,
kao onda kad su bili djeca.
Samo ponekad piju crnilo iz automata.
Odmaknuti od mjesta bolesti,
pronalaze mir u blizini trava i drveća.
Čovjeku ne treba više sreće.
Cvrkut ptica i tehnike opuštanja.
I spavanje. Svakodnevno vježbanje umiranja.
Sklopiš oči i nestaneš. S ukočenim
pogledom i rukama.
Preko tijela prelaze kolone mrava,
otkrivaju mračne predjele.
U tom mikrosvijetu svaka sitnica je značajna…
Čuješ šapat i znaš da si netko drugi
s očima što blistaju na licu oblaka.