U Londonu glumac Dick Bogarde (pamtimo ga po nizu upečatljivih uloga, osobno – ponajviše po naslovnim rolama u dva važna i subverzivna filma iz ranih 70-ih: Viscontijevom „Smrt u Veneciji“ i „Noćnom portiru“ Lilliane Cavani; spomenimo da je Bogard igrao i negativca Gabriela u neuspješnoj – da ne kažem sramotnoj – ekranizaciji stripa „Modesty Blaise“ Josepha Loseya iz 1966.), a u Tuzli, bosanskom gradiću koji je te 1921. godine brojio samo 14 tisuća stanovnika, WALTER NEUGEBAUER.

WALTER NEUGEBAUER legendarni je autor stripova, jedan od troje najvažnijih stripaša s ovih prostora (sva trojica, to su još Maurović i Dragić, su s „istaknutim“ mjestom u međunarodnim okvirima), među pionirima je i oslikovljenih priča, ali i jedan od utemeljitelja crtanog filma u Zagrebu i Hrvatskoj.

Spomenimo da je u svom tzv. „hrvatskom razdoblju“, od 1935. do svog preseljenja u Njemačku, u Munchen, 1958. godine (gdje je najprije radio kao glavni kreativac i „pokretačka snaga“ u kompaniji Rolfa Kauke, tada jedan od vodećih na Starom kontinentu; a od ranih 70-ih u vlastitom studiju), Walter Neugebauer je gotovo cijelu svoju stvaralačku karijeru napravio u simbiozi sa svojim skoro četiri godine starijim bratom Norbertom – Nobikom, scenaristom i tekstopiscem u stripovima, a u slučaju crtanih filmova i – njihovim redateljem. Makar je tu teško napraviti filigramski preciznu distinkciju.

Walter Neugebauer podjednako je uspješan bio u karikaturalnim i realističkim stripovima.

Ali, ako trebam izabrati svoje favorite, svakako to su strip-bajke, „Patuljak Nosko”, „Gladni kralj” i „Mali Muk” (sve tri objavljene u NDH-aškom „Zabavniku“), koje su svjetski vrhunac u svom žanru, te genijalne adaptacije u strip književnih djela „Prvi ljudi na mjesecu“ i „40.000 milja pod morem“ iz sredine 50-ih godina.

Naravno, jedan od Neugebauerovih vrhunaca je i „Snjeguljica“ – najbolji, najduhovitiji i najzabavniji pornografski (ili erotski, kako vam drago) strip „all time“. Norbert i Walter su zajedno imali 42 godine kada su stvorili „Snjeguljicu“!

Waltera se smatra najvažnijim (odnosno, u socijalističkoj mitologiji „prvi među jednakima“) autorom u stvaranju „kamena“ temeljca hrvatskog i jugoslavenskog crtanog filma – „Veliki miting“ koji je svoju premijeru imao za „1. svibanj“ (državni praznik) 1951. godine.

Da nije bilo tog crtića vjerojatno bi i povijest animacije na ovim prostorima ponešto bila drugačija, jer je nastanak „Duga filma“ izravno povezan s „Velikim mitingom“. A u „Duga filmu“ je definitivno posijano sjeme za „zagrebačku školu crtanog filma“, ono najbolje u svjetskim razmjerima što je nastalo u umjetnosti u Hrvatskoj.

Umjetnost Waltera Neugebauera zavrijeđuje studije i studije, knjige, o monografijama da i ne govorim, a ja ću upozoriti na još dva više nego indikativna „detalja“ za njegove sadašnje i buduće biografe.

Svoje prve honorare u profesionalnim novinama „zaradio“ je još kao 14-godišnjak (u „Oku“, kada je debitirao kao crtač stripova).

Koliko je pak bio strastven u svom stvaralaštvu, koliko je bio entuzijasta, pa i „poslovan“ od malih nogu kazuju listovi koje je na ovaj ili onaj način inicirao, pokretao, uređivao: „Veseli vandrokaš” (1938-1939), „Novi vandrokaš” (1940) i „Zabavnik” (1941, 1943-1945). Posljednje spomenuti naslov zasigurno je ponajbolje uređivano strip-izdanje s najviše izvrsnih ostvarenja u cjelini u sveukupnoj povijesti strip-izdavaštva.

Osobno, WALTERA NEUGEBAUERA upoznao sam 1984. kada sam pripremao monografiju „Hrvatski poslijeratni strip“. Iako je bio triput stariji od mene (tada sam tek bio navršio 21. godinu), iz prve me je „osvojio“ svojom vitalnošću, energijom, znatiželjom, sijasetom novih ideja, stalno je bio u pokretu, u akciji…

I da ne zaboravim, Walter Neugebauer je bio izrazito „dobronamjeran“. Imam dojam da mi je „na slijepo“ vjerovao, jer se potrudio specijalno za monografiju u Munchenu napraviti nove „papir-kopije“ stripa „Prvi ljudi na mjesecu“ kojim sam ga odlučio predstaviti.

Kada sam s kolegom Darkom Glavanom radio retrospektivnu izložbu „Strip u Hrvatskoj 1867. – 1985.“ (prvu tog opsega i cjelovitosti i prvu u nekom od tzv. „elitnih“ galerijskih prostora) u Muzejskom prostoru Zagreb 1986. potrudio se da nam osigura originale. Većinu ih je imao u Zagrebu, u stanu (ili u svojoj polovini kuće) na Kraljevcu, ali neke koji su njemu iz nekog razloga bili važni (ili su mu bili potrebni) držao je u Munchenu.

U svibnju 1986. trebao je („na svoj trošak“, kako je sam rekao) doći na dva dana u Pariz na otvaranje izložbe „Jugoslavenski strip 1866. – 1986.“, ali je zbog iznenadne narudžbe za jedan propagandni crtić morao otkazati svoj dolazak.

Walterov sin Robert i ja smo napravili poprilično opširnu i sveobuhvatnu „Izložbu stripa braće Neugebauer“ na trećem Salonu jugoslavenskog stripa u studenom 1986. godine. Neposredan povod – Grand prix za životno djelo. Za tu priliku došao je iz Munchena, nažalost bez brata Norberta (koji je živio u Offenbachu).

S njime sam putovao u Vinkovce, tada sam se prvi put vozio u BMV-u.

U Vinkovcima smo Đorđe Janjatović i ja napravili 15-minutni prilog za emisiju TV Zagreb, a uspio sam „nagovoriti“ Neugebauerova prijatelja i profesionalno suputnika iz „Duga filma“ i humorističkog lista „Kerempuh“ Duška Vukotića da na jedan dan „skokne“ u Vinkovce i uruči laureatu nagradu…

Za katalog Salona napisao sam dotad najdetaljniji prikaz karijere braće Neugebauer.

Bio sam započeo i pripremati monografiju „Neugebauer“ za „Istarsku nakladu“ iz Pule (nakon “uspjeha” monografije “Maurović”), dobar dio materijala je bio već spremljen, osigurao sam bio i recenzije Fadila Hadžića i Vukotića, da bi na kraju taj projekt nažalost ostao – nerealiziran!

Razlog – Robert Neugebauer je „inzistirao“ da „Istarska naklada“ prije monografije tiska „Winnetoua“ u koloru, ali problem je nastao jer su se direktorica gdja Elda Čerina i Robert bitno „razišli“ u nakladi u kojoj se je album trebao tiskati!

Inače, prva knjiga stripa Waltera Neugebauera objavljena na hrvatskom jeziku je „Miškecove zgode i nezgode“ (krajem 1992. Godine). Izdavač je bio „Azur Journal“, u knjizi sam imao dvostruku ulogu – priređivača i urednika. S tim naslovom pokrenuta je nova biblioteka „Zagreb u stripu“.

U knjizi je objavljen moj tekst o Neugebauerovoj stvaralačkoj karijeri, te prikaz Rudija Aljinovića o Miškecu – legendi zagrebačkih ulica, stvarnom liku prema kojem je crtan ovaj strip svojedobno u „Mickey stripu“.

Promocija knjige „Miškecove zgode i nezgode“ je bila u Društvu hrvatskih književnika na Jelačić placu.

Najviše što je dosad WALTER NEUGEBAUER od svoje domovine „ dobio“ bila je retrospektiva u Klovićevim dvorima 2013., a koju su kao kustosi/autori potpisale gdje Branka Hlevnjak i Koraljka Jurčec Kos, te Frano Dulibić.

Preminuo je u 71 godini života (isto toliko je imao – kada je otišao u bolja prisjećanja – i Dušan Vukotić), 1. lipnja 1992. u bolnici u Munchenu (srčani problemi).

S Walterom Neugebauerom oprostili smo se na zagrebačkom groblju Mirogoj, puna dva tjedna nakon smrti, koliko se sjećam u kasnim poslijepodnevnim satima. Mislim da je to bio zadnji sprovod toga dana. Iako je bila sredina lipnja – kišilo je…

I nebo je zaplakalo, komentirao sam…

P.S.

Autor fotografije snimljene 1989. na terasi Neugebauerova zagrebačkog doma na Kraljevcu (gdje su inače živjeli supruga Zdenka i više puta spomenuti sin Robert) je Darko Lesinger.