Treći travnja oduvijek je posebni dan u životu moje „fameje“ i mene. Naime, na taj dan je u Rockom Polju, selu na cesti izmedu Roča i Lupoglava, rođena moja mama Marija.

Međutim na isti taj 3. travnja – što sam saznao, naravno, puno godina, pa i desetljeća kasnije – rođeni su i dvojica meni dragih i važnih osoba, koje u neku ruku smatram i svojim „uzorima“ na području stripa i filma: Rudi Aljinović (1936) i Ranko Munitić (1943, nažalost preminuo još 2008.), oboje u zagrebačkim bolnicama.

Prošlu subotu (3. travnja) u Pazinu smo proslavili 83 rođendan moje mame, dok je u Zagrebu svoj 85 rođendan „obilježio“ Rudi Aljinović u društvu svoje sestrične Nade. Nemoguće je fizički biti istodobno na dva mjesta, pa sam Rudiju rođendan mogao čestitati tek putem „modernih tehnologija“. Kaže da je sada u redu, da se oporavlja, da jedva čeka da sa svojim prijateljima popije kavu na Dolcu…

Rudi Aljinović novinarska je i strip-legenda našeg novinarstva od ranih 60-ih godina, pa u narednih pola stoljeća – dok zbog bolesti nije morao prestati s aktivnim pisanjem. No, bez obzira na to i dalje intenzivno prati kompletan tisak, sve što se događa, nove knjige i događaje na području stripa…

Evo, na fotografiji iz prošle godine s pažnjom lista knjigu „Slikovnica, strip album ili…“ u izdanju „Art 9“.

Pasionirani čitač „dobre“ literature (one koja je bila pustolovne tematike, te revijalnog i zabavnog štiva) Rudi Aljinović je postao još u školskim danima, a istovremeno je u kinima sa strašću gledao filmove i vodio u bilježnicama evidenciju viđenih naslova.

Manje je poznato da je upisao Filozofski fakultet (bio je u generaciji npr. s Ljerkom Šibenik), ali ga nije završio zbog ljubavi prema novinarstvu, koja je rasla svakim objavljenim tekstom i svakim pozivom urednika nekog od listova za suradnju, bila je jača…

Kroz cijelu profesionalnu novinarsku i publicističku karijeru bio je „slobodna profesija“. Gotovo da i nema važnijeg lista u kojemu nije barem povremeno surađivao, kako onih iz Zagreba, tako i onih iz Beograda, Sarajeva, Ljubljane… Mnoge svoje tekstove potpisao je pseudonimom. Kao globtrotter proputovao je pola svijeta, sa svakog od putovanja objavio bi više putopisa i reportaža.

Najpoznatiji je po osmišljavanju „izmišljenog lika“ Lastana u „Modroj lasti“ i rubrike „Sastanak s Lastanom“, koja će obilježiti generacije i generacije čitatelja tog školskog lista.

U 26 godini života Aljinović je napisao svoje prve strip-scenarije – za seriju iz suvremenog života „Junaci auto strade“ koje je crtački realizirao Borivoj Dovniković.

Otad, pa u narednih četvrt stoljeća Aljinović će napisati cjelovite strip priče za Vladimira Delača („Timpetil – grad bez roditelja“), Zdenka Svirčića („Počelo je na Čukur česmi“, „Roški buntovnici“), Žarka Bekera (serija „Neven, Koraljka i Bobo“, sve tri epizode objavljene su u koloru na naslovnicama „Plavog vjesnika“, gdje su istisnuli do tada zaštitni znak lista „Dan Darea“), Ivicu Bednjanca („Traži se dječak“), Ratka Srezovića („Mikrob protiv huligana“), Stanka Bešlića („Bobo, budi dobar“).

Za Julesa Radilovića je pisao scenarije za stripove s tematikom izviđačkog života, u pravilu na jednoj tabli.

Usput rečeno, od dječačkih dana jedna od Rudijevih pasija su bili izviđači i skautski život, što znači da mu je ova tematika bila bliska.

Najveći broj strip-scenarija Aljinović je napisao za – Andriju Maurovića, s kojim je uspostavio i prijateljski odnos!

Među njima su trilogija „Barba Nike i Ive“ (posveta romanima Fra-Ma-Fua), „Vreme odvažnih“, „Istinite priče o malim borcima“, „Hrabri Nik“ , „Povratak Starog Mačka“ (po „specijalnoj narudžbi“ urednika „Plavca“ Pere Zlatara), te ponešto proširena verzija stripa „Meksikanac“ (koja je 1985. izlazila u nastavcima u subotnjem „Večernjaku“).

S Maurovićem je surađivao i kao tekstopisac serijala „Izlet u prošlost“ koji je premijerno objavljen u „Plavom vjesniku“, a zatim jednim dijelom reprizno u „Politikinom zabavniku“.

Posljednji scenarij kojeg je Aljinović napisao, a koji je doživio svoju crtačku obradu je strip-adaptacija „Otoka s blagom“ (crtač – Željko Lordanić), po Stevensonu.

Većinu stripova objavili su zagrebački izdavači, a poneke od njih nakladnici iz Beograda i Sarajeva.

Najveći broj scenarija su originalne priče, tek poneki su adaptacije književnih predložaka.

Pisao je i scenarije za nekoliko foto-stripova, uključujući one za seriju „Mendo i Slavica“.

Napisima o stripu (prve je objavio u prvoj polovici 60-ih u „Plavom vjesniku“, među kojima je i serija „Šampioni stripa“,) Rudi Aljinović se uključio u popularizaciju i afirmaciju ovog medija kao važnog i nezaobilaznog segmenta popularne kulture…

Otad je tekstove o stripu pisao za „Vikend“, „Fokus“, „Modru lastu“, „ZOV“, „BIS“, „Jutarnji list“, „Strip reviju“… časopis „Kvadrat“ (urednika Vjekoslava Đaniša).

Rudi Aljinović autor je više uvodnika, predgovora/pogovora u strip-knjigama i albumima, povremeno je održavao predavanja na temu stripa, te je održao uvodna slova na izložbama stripa (Zagreb, Osijek, Virovitica, Čakovec…).

S kolegom Mladenom Novakovićem koautor je monografije „Kad je strip bio mlad“ (2012).

Surađivao je na pojedinim izdavačkim strip-projektima „Strip foruma“, „Arta 9“, „Striposa“ i „Vedisa“.

Godine 2015. Aljinović je dobio nagradu „Andrija Maurović“ (koju dodjeljuje udruga „Art 9“) za životno djelo na području hrvatskog stripa.

Nevjerojatno, ali istinito – to je jedino „priznanje“ koje je Rudi dobio za svoj angažman u stripu. Podjednako kao strip-scenarist i kao popularizator i povjesničar stripa.

P.S.

Nažalost, 3. travanj će biti i datum kada je u bolja prisjećanja otišao Žika Bogdanović.