Tako sam sretna! Smislila sam što ću sa sobom kad odem u mirovinu. Neko vrijeme opsjedale su me crne misli, kao što će mi život u mirovini, pa kako da se ubijem i kada točno, motale su mi se po glavi kojekakve strahote, ali onda mi je prijateljica pričala o emisiji o Monacu i tamošnjem zatvoru, koju sam na sreću uspjela pogledati u zadnji čas. Monački zatvor, ili Monegaški ako vam je tako draže, krasno je mjesto s pogledom na more. Kao i sve u Monacu, luksuzan je, sobe su uredne i s puno prirodnog svjetla, a hrana za prste polizati. Zatvorski kuhari spravljaju ukusna jela i serviraju obilne porcije, pa su zatvorenici mirni i zadovoljni. Ako se ne varam, ima ih ukupno sedamdeset, a ćelije za žene, njih pet, imaju pogled na more samo morate stati na krevet da ga vidite. To mi je ok. Direktor zatvora kaže da su zatvorenici uglavnom Srbi, Rumunji i Mađari, tako da možda mogu ponijeti titulu prve Hrvatice monegaškog zatvora. Sve sam isplanirala. Otići ću na turističko putovanje autobusom, ono na kojem se vozite dvadeset sati dnevno, a kad krenemo u obilazak casina, marine i kneževske palače, odvojit ću se od svoje skupine kako bih počinila neki izgred. E, da! Monačka policija je jako stroga i s njom nema šale, to je bilo u emisiji, tako da tu vidim svoju šansu. Dakle, naručit ću komad pizze i odbit ću platiti. Pravit ću se da ne razumijem što se od mene očekuje, a kad iz pizzerije pozovu policiju, počet ću bježati. I to su prikazali u emisiji, ali izgrednici su bili Englezi. Za razliku od Engleza koji su vraćeni u svoju domovinu, ja ću se opirati uhićenju i vrijeđat ću policiju i princa Alberta i obje njegove sestre. I oca i majku mu. Kad me odvedu u pritvor, psovat ću na sav glas humanitarni bal Crvenog križa. Nadam se da će to biti dovoljno za zatvor s pogledom na more, ali ako ne bude i ako me monačka policija pusti (iako, zašto bi?), onda ću otići na sajam jahti gdje će sigurno biti Snježana Mehun i njen zaručnik Franz s uglednim kupcima. Predstavit ću im se kao vjerna pratiteljica njihovih postova na Instagramu što će im sigurno biti drago, a zapravo ću ih iskoristiti kako bih mogla okrasti ugledne kupce Franzovih luksuznih plovila. Naravno, potrudit ću se da me uhvate na djelu i kao i obično, opet ću se opirati uhićenju. Uz uvrede, psovke i gađanje policajca kanapeima s lososom, dakako. To će, nadam se, biti dovoljno za doživotnu kaznu u zatvoru s pogledom na more. Uz malo sreće, Snježana i Franz će me ocrniti u Hrvatskoj, pa ću biti persona non grata i bit će problema s izručenjem ako se itko toga dosjeti. O trećoj opciji nisam razmišljala. Ne znam kako princ Albert stoji s pomilovanjima, još ću to malo proučiti, ali kako stvari stoje, njegova je žena jako nesretna, nesretnija od princeze Diane i on bi mogao postati udovac. Ako se to zgodno poklopi s terminima pomilovanja, mogao bi me oženiti kao prvu Hrvaticu monegaškog zatvora. On voli pučanke. Snježana i Franz bit će kumovi, jer iskreno, bez njih ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Ali, o tom potom. Dotad, držite mi fige i posjetite me koji put. Popet ćemo se na krevet i gledati more.