Fotografija: Ognjen Karabegovi
Jutro je precizan mehanizam
Jutro je precizan mehanizam
već dvanaest sati nije bilo
značajnijeg podrhtavanja zemljine kore
čujem pseći lavež u stubištu
pristavljam vodu za kavu
otvaram prozor i palim prvu cigaretu
kvart je ornitološki rezervat
gavrani nadglasavaju ostale vrste
dvije grlice vode ljubav na grani
vrane dogovaraju dnevni raspored
dok vrapci prolaze ispod radara
kvart je betonski labirint
u kojem poput Tezeja čekam
svoju jadnu Arijadnu
čija se nit lagano pretvara u gordijski čvor
neko vrijeme samo osluškujem zvukove
potom ipak palim radio
jutro je bezgrešno začeće
splet neobjašnjivih okolnosti
radnik gradske čistoće silazi s bicikla i
lopatom struže otpalo cvijeće uz nogostup
sjećam se kako je učitelj
općenarodne obrane i društvene samozaštite
govoreći o rodovima JNA
izričito zabranio korištenje ustaških riječi
kao što su topništvo i nogostup
jer ispravno se kaže artiljerija
jutro je po tko zna koji put potpisano primirje
reski zvuk struganja metala o asfalt
dok lišće breze šušti na vjetru kao satenska haljina
u zgradi preko puta vidim malo dijete
kako se igra u svom krevetu
avioni nadlijeću napuknuti grad
jutro je mukli klopot vlaka
šum vode iz vodokotlića
i tiho brujanje frižidera
kapljice na sudoperu pravilno udaraju
kao metronom koji daje ritam novom danu
kao sat koji nemilosrdno otkucava
kao srce koje se boji
radio gornji grad 
