Ovaj dopis danas sam poslao u Ured HDP-a:

Skandal s Ministarstvom kulture i medija, odnosno sudjelovanje nekih članova Hrvatskog društva pisaca u kriterijima za Potpore autorima koji su u 2019 i 2020 napisali najbolje knjige, samo je nastavak porazne prakse, već od prije prisutne, koji je protiv literature i protiv autora, a ističe periferne momente književne scene kako bi se muljalo, protežiralo i zajebavalo. Tako je to kad Društvo predstavljaju pisci koji nisu napisali niti jednu knjigu ili ”pjesnici” koji pomoću zaštitara preotimaju neke udruge, prostore, novce itd. Ništa tu ne spašava prijevod pjesama na kineski ili bilo koji jezik, smucanje po kuloarima raznih navodno kulturno-praktičnih udruga i ministarskih kabinete kako bi preko njih (tih svojih privatnih busija prikrivenih plaštem društvena interesa) predstavljali i tobože interese pisaca okupljenih u HDP-u, a ustvari radili u korist i za račun vlastitih i sebičnih ambicija.

Upozorio je na to na jednoj od posljednjih skupština društva pokojni Sead Begović, podržao sam ga ja i još malo tko, pa se sve utišalo i otišlo pod šaš do idućeg skandala vezana uz Dnevnike korone i selektivno tretiranje autora, članova društva, netransparentnosti oko trošenja sredstava i tom slično. Osobne ambicije pojedinca i želja da se profilira cijela ili dio hrvatske književnosti po stereotipu strikana, nećaka i kumova i klanova, a to je najčešće kod onih slabo nadarenih i autoritarnih likova, doveli su do sadašnjeg stanja pred-demokratskog karaktera društva i kojem je članstvo bilo kojem autoru koji drži do sebe doslovno nemoguće. Dapače, čak sam podvrgnut cenzuri jer od Ureda HDP-a nisam dobivao poštu i dopise vezane za razvoj situacije. Ona je vjerojatno bila namijenjena samo pravovjernim i poželjnim članovima. Stoga ćete razumjeti da se više ne smatram i ne mogu smatrati djelom takve oktroirane i privatizirane skupine koja ne poštuje ni vlastita javno izrečena načela.

Marijan Grakalić