Nekada davno vladari su sebe proglašavali bogovima, ili božjim sinovima, ili su – nakon što je Jedan jedini isprašio svaku konkurenciju – tvrdili da su od Boga izabrani i da vladaju po njegovoj želji i volji. Vladarsko prijestolje stoljećima je bilo nasljedno, rezervirano isključivo za prvorođenoga sinka; ostala kraljevska dječurlija, mlađi sinovi, pogotovo blizanci, i ženskice, morali su naći drugu zanimaciju, često prožetu spletkarenjem, zavjerama i ratobornim bratoubilačkim sklonostima. Ukratko, ako se u ta davna vremena htjelo nekoga maknuti s vlasti, moralo ga se doslovce smaknuti, prijevremeno eutanazirati – bilo otrovom, mačem, sjekiricom ili nožem (pa i do 23 uboda, a da bi bilo sigurno da neće, sve onako krvav, dopuzati do prijestolja i ponovo se na njega uspentrati).
U novo doba takve se političke mjere rijetko primjenjuju, eventualno kad je situacija jako komplikovana (npr. zbog neracionalne omiljenosti nekog političara u narodu, njegove neusklađenosti s profitabilnim interesima itd.), a i onda se pripisuju kojekakvim psihopatima, zločincima i teroristima. Danas u većini svijeta imamo demokraciju, pa narod bira svoje vođe. I bilo bi logično očekivati da narod, sad kad ima priliku, bira političare koji će mu osiguravati slobodu, ravnopravnost, pravednost i opće bogatstvo. Ali neee! Narod (opet i opet) uglavnom bira tirane, kriminalce i luđake. Zašto? Je l’ zbog nekog kolektivnog mazohizma, ili zbog dubinski usađene potrebe za gunđanjem i kukanjem (pa ako nemaš više protiv čega grintati, buniti se, boriti se, ne znaš što ćeš), ili zbog povijesne nezrelosti, ili pak neznanja, dapače, gluposti?
Ima jedan pjesnik koji na to nadasve kompleksno pitanje odgovara ovako: “Ako biste silnika da srušite s prijestolja, prvo vidite je li srušeno njegovo prijestolje podignuto u vama. Jer, kako tiranin može vladati slobodnima i ponosnima nego s pomoću tiranstva u vlastitoj im slobodi i s pomoću sramote u vlastitom im ponosu?” I kaže još taj pjesnik, ime mu Gibran, da: “kao što ni jedan list ne požuti bez tihoga znanja cijeloga drveta, tako zločinac ne može činiti zlo bez skrivene volje svih vas.”
radio gornji grad 
