Na današnji dan 15.05.1943. jednog sumornog proljeća počela je jedna od najsurovijih bitaka u Narodnooslobodilačkom ratu, bitka na Sutjesci.

Na tom vrletnom komadu šuma i ničega na partizanske borbene jedinice i centralnu bolnicu krenula je vojska od skoro 130 tisuća fašista iz gotovo svih zemalja koje su činile tu osovinu zla.

Bitka je trajala više od mjesec dana, a partizani su napokon u lipnju probili obruč fašista i preko planine Zelengore izvukli svoje ranjenike i nastavili rat do slobode!

Čovjek na slici je Gojko Ujdurović, partizanski ratnik iz Graca, narodni heroj. Bio je jedan od komandanata u Prvoj dalmatinskoj brigadi. Onoj, koja je u Savinoj Trećoj diviziji bila zadužena za zaštitu centralne bolnice i teških ranjenika.

Nakon mjesec dana teških, strahovitih borbi, Treća divizija s ranjenicima je još uvijek bila u fašističkom obruču i dok su je ostale brigade čekale na Zelengori grčevito braneći mostobran, komandant Sava je tražio mjesto za proboj iz obruča, da spasi ranjene. Moral tih hrabrih ljudi, njihova čast i ljudskost, nisu dopuštali proboj iz obruča bez spašavanja svih ranjenika!

I probili su se!

6391 partizana se nisu vratili sa Sutjeske, koji su tamo krenuli i junački poginuli za SLOBODU,PRAVDU, JEDNAKOST I BRATSTVO!

Majci Dalmaciji nije se vratilo 558 Splićana,535 Šibenčana, 228 Trogirana, 141 Omišanin, 188 iz Makarskog primorja i 114 Neretvana. U kanjonima i na visovima Sutjeske ostalo je 203. ratnica i ratnika s malog otoka Iža. I još puno kćeri i sinova iz svih krajeva Dalmacije, zamolio bih da se netko ne uvrijedi ako nisam u tekstu spomenio njegov kraj i njegove pretke, natopilo je tu goru svojom krvlju i tamo ostalo zauvijek.

Dica su to daleko od kuće!

Posjetite ih kad uzmognete ili u mislima uputite pozdrave toj našoj dici iz mnogih naših kuća, širinama majke Dalmacije.

Počivali u miru! Niste i nećete biti zaboravljeni baš kao ni vrijednosti zbog kojih ste dali sve što ste mogli!

Smrt fašizmu, sloboda narodima!