Iz teškog buđenja, pokušavam stvoriti vedriji dan. Još neumivena, posižem za svojim novim knjigama (četvrta je na pragu, ZVJEZDANE JAGODE-Pripovijetke, radim zadnju ruku).Gledam , prelistavam, mirišem, povremeno pročitam pjesmu ili odlomak, promislim, pa knjigu sklopim. Je li moglo biti bolje, sadržajnije, čvrršće, dublje, dojmljivije? Ne vjerujem. To sam ja, i to je moj živi otisak, na novih 700 stranica, i to je ono čime se “bavim”, čitavo vrijeme u otporu i preispitivanju koja je svrha toga napora i povremene radosti.

Naći svoj izraz, dohvatiti svoju cjelovitost, dnevnički zabilježiti sebe u vremenu i vrijeme koje te troši, bilo bi najbliže definiciji. Ogledi su o zavičaju, o slikarstvu i kiparstvu i poeziji i prozi kajkavskih regija. Pjesme su štokavske i kajkavske, a priče su izravno “iz života”. Nisam mnogo uljepšavala, samo sam zagrabila u tu živu materiju, u jezik, oblikujući kako su stvari nailazile, neke gubeći putem, dok su druge sačuvali za mene oni kojima je stalo. Zahvaljujem svima na pomoći i poticaju. Što bi rekla M. Atwood, te knjige čine moje “izranjanje” iz dubokih voda unutrašnjeg života lakšim i smislenijim.

Konačno, za njih se lovim kao za pojas za spašavanje, i ima nade da ću uspješno doplivati do druge obale.

F.G.