ZAGUBLJENI PREPJEV EMERSONA

Evo se vratih po visokoj travi,
Zgasivši tuđe cvijeće, nehotice.
Neka se hitno sporazum uglavi,
Da mogu nekad prhnut’ poput ptice

Pa da različke štedim i trputac,
Mak koji raste kraj slomljena crijepa.
I da podignem bijeli kamen-šutac,
Što je šetaču ispao iz džepa.

Ja Prirodi se klanjam, njenom djelu,
I znam da ništa slučajno ne stvori.
Pa radije bih krilo na svom tijelu,
Nego da Pan me nemarnog ukori.

No, ako zemlju čizmom poštambiljam,
Misija moja može biti kratka.
Nek’ bude dano da pažljivo ciljam,
I ljudski korov zgazim bez ostatka.

1.lipnja 2021. Flora Green
Fotografije: Ivan Nivan