DA LI JE GRAFIČKI DIZAJNER DAVID IVIĆ AUTOR PRVOG DIPLOMSKOG RADA NA TEMU STRIPA U HRVATSKOJ I BIVŠOJ JUGOSLAVIJI?!

Moj (pokojni) prijatelj Žarko Beker kao konstantu je ponavljao da ne smijemo pretjerati u gledanju „na Zapad“, da je često dovoljno da se okrenemo u „naše dvorište“ i da ćemo tu naći dovoljno „dobrog štofa“ za što god nam treba.
Sjetio sam se te Žarkove misli prije koji dan kada sam nakon puna četiri desetljeća postao „svjestan“ da je moj prijatelj (još iz formativnih godina) DAVID IVIĆ, vjerojatno jedan od prvih, a možda i prvi koji je u Hrvatskoj i tadašnjoj SFRJ diplomirao na temu stripa.
Mjesto radnje – Pedagoška akademija Rijeka.
Godina diplomiranja – 1980.
David je stekao diplomu „profesora likovnog odgoja“, ali je prije toga kao i svaki drugi student morao napisati diplomski rad.
Za temu je uzeo STRIP – UMJETNOST NAŠEG DOBA kod mentora prof. Antona Depope (r. 1933), važnog i velikog imena riječkog slikarstva druge polovice XX stoljeća, koji je nažalost preminuo u 57 godini života, tada profesora na Akademiji.
Danas, četrdeset i koju godinu kasnije David Ivić se prisjetio kako je prof. Depope bio pomalo iznenađen kada mu je došao u kabinet s prijedlog teme svog diplomskog, ali da se složio: „Neuobičajeno, ali baš zanimljivo… Možete krenuti…“.
Što se tiče literature kojom se koristio, David nije baš imao puno mogućnosti. Sjeća se da se koristio „Pristupom likovnom djelu“ Matka Peića, tadašnjim udžbenicima za srednje škole vezanim za povijest umjetnosti, časopisom „Kultura“ posvećenom stripu…
Nadalje, od pomoći su mu bili talijanski strip-časopisi (koje je – poput mene – kupovao u Trstu), te oni rijetki tekstovi o stripu koji su izlazili u tisku.
Kao „štiklec“ se prisjetio kako mu je tekstove o stripu koji su objavljivani u „Vjesniku“ i još nekim listovima dok je bio u vojsci izrezivao i sakupljao monsinjor Barbiš, koji je tada bio ravnatelj sjemeništa u Pazinu.
Opseg rada STRIP – UMJETNOST NAŠEG DOBA bio je tridesetak kucanih stranica teksta, plus ilustrativni materijal.
Diplomski rad je inače napisao za vrijeme služenja vojnog roka. Naime, nakon što je odslušao i položio ispite s četvrte godine Pedagoške akademije uslijedio je poziv za vojsku…
Uz prof. Depopea, član Davidove ispitne komisije je bio Milan Zinaić, koji je u to vrijeme uređivao časopis „Dometi“ (jedan od brojeva iz druge polovice 70-ih bio je ilustriran crtežima Quida Crepaxa, na naslovnici je bila Valentina u svojoj karakterističnoj pozi!?), bio je aktivan kao likovni kritičar, a ponešto je pisao i o – stripu!
Zinaić je diplomirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smatrao se jednim od „učenika“ dr Vere Horvat – Pintarić.
David Ivić je – kaže – veću tremu imao u odnosu na Zinaića, nego od svog mentora.
Kad već spominjemo kao mogućnost da je David Ivić jedan od prvih „diplomanata“ na temu stripa, referiramo se na svoja saznanja, ali i dosad objavljena amblematska izdanja beogradskog stripofila (i kolekcionara) Vladimira Topolovačkog „Beskonačni itinerer kroz svet strip-junaka“, koji je u svojim istraživanjima otkrio niz diplomskih i doktorskih radova na temu stripa, a svi su odreda napisani nakon 1980. godine.
Topolovački – kako čujemo – istražuje i dalje, pa nije nemoguće da nas iznenadi i nekim novim otkrićima.
U svakom slučaju, ako je netko upoznat s ranijim (prije 1980., ali i u tom desetljeću) diplomskim radovima na temu stripa neka podijeli saznanja s nama.
Inače, David Ivić je unazad dvije godine pojačao ekipu zagrebačkog nakladnika „AGM“.
Prošle godine oblikovao je i prelomio kapitalnu zavičajnu monografiju „Čakavski sabor 1970. – 2020.“, čiji su autori Jelena Lužina, Milan Rakovac i Josip Šiklić, opsega 500-tinjak stranica. Maloprodajna cijena je 400,00 kn, ali vjerujte vrijedi svake kune…