Nisam od onih koji nikad ne čitaju suvremeni trash. Odrasla sam među ženama koje su u ormarima skrivale erotske vikend romane. I sinoć sam pročitala “Kissing the Coronavirus” o kojoj se toliko pisalo i još uvijek se piše na mnogim stranicama posvećenim knjigama, ljudi snimaju čak i za youtube i podcaste, pa i za radio o ovoj «sci-fi erotskoj priči». Doduše ova kratka priča na amazonu je predstavljena kao knjiga, iako epub koji sam ja skinula ima ukupno 27 strana i može se kupiti za 99 centi (naravno ja sam našla free), a print po nešto većoj cijeni. Fabula je trivijalna, doktorica Aleksa radi u laboratoriji sa timom koji pokušava otkriti lijek (vakcinu) protiv virusa, ona je usamljena, zaljubljuje se u Coronavirus (da) koji «konzumira» jednog njenog kolegu i zaposijeda njegovo tijelo. Onda Aleksa i Covid (da) imaju žestok seks poslije kojeg nije jasno umire li ona. Prvo što mi je zapalo za oko jest termin «viralerotica» i to da na svijetu postoje ljudi koje pale virusi, govorimo li sada o nekom novom žanru «koronavirus erotika», hmm, vidim već je izašla «Kissing the Coronavirus 2: Second wave», pa 3, itd. Drugo, nevjerovatno koliko su ljudi posvećeni u interpretcijama (neki osvrti su čak izlazili i u novinama), ako nije «knjiga godine» onda je sigurno jedna od najkometarisanijih priča godine, i to u rasponu od «ne želite to čitati» do «najbolje utrošenih 99 centi», za jedne čitatelje priča je satira, za druge je toliko loša da je dobra, treći pretpostavljaju da je autor ili autorica pisao pod utjecajem droga, četvrti bi zabranili njeno printanje, kao i čitanje, peti se proklinju što su je pročitali, šesti su neke dobrice koji su tekst kupili jer je autor u biografiji uz tekst naveo da je usljed pandemije ostao bez posla itd.

Zašto je to tako?

Čitatelji imaju svoje očekivanje, bilo da očekuju erotsku priču ili satiru (satira upućena kome?, ali to je već nešto drugo), pa se trude da iza ove gluposti koja izgleda duhovito, pronađu neki skriven smisao. Ova priča nema smisla, ona je upravo samo to – besmislica. Zahvaljujući varci omogućeno je da se za trenutak oslobodi uživanje u njoj. To je tekst «nasjedaljka» koji čitatelja ljuti i koji da bi svoju ljutnju ugušio ima potrebu da piše, priča ili se zgražava nad njim. I naravno uživanje proizilazi iz olakšanja od pritiska pandemije.