Sto trideset je ljeta od Arthurove smrti.

Ne znam kako to reći opakije i grublje:

Glupa gomila živi, u svom se Limbu vrti,

Te mu zagleda zube i njuška donje rublje.

Nema ti brate, spasa, kad te oni dohvate:

Uzalud bježat ti je na Mjesec ili u Harar.

Stihovi nikog ne spase, ako ti obraz oblate,

Pa stoga: zlato skupljaj, ožeži, kradi i varaj!

Kurvaru, ne mogu naći neke utjehe za te:

Slijedi te bradata žena, tetovirane kože.

U četvrti opskurnoj neon i urin se brate:

Željezna noga škripa, gdje se štakori množe.

Pitam se: bi li htio o tužnom finalu znati?

Još neki tvoje knjige pod vrelim jastukom drže.

I mada stoljeće prođe, demonska sjena te prati.

Lucifer htio si biti? Sad na gradele te prže.