Svakako bi me zanimalo tko se nalazi u ulozi copywritera na stranici medjugorje.hr. Zašto?

Na stranici se svakodnevno objavljuju Gospine poruke pa povremeno odem tamo da vidim što poručuje. Komunikacija je, dakako, jednostrana. Ne možete ostaviti komentar.

Zadnja poruka od 25.06. glasi:

“Draga djeco! Moje je srce radosno jer kroz ove godine vidim vašu ljubav i otvorenost mom pozivu. Danas vas sve pozivam: molite se sa mnom za mir i slobodu, jer sotona je jak i želi svojim prevarama odvesti što više srca od mog majčinskog srca.”

U arhivi se nalazi još poruka pa tako jedna iz 2012. glasi:

” Draga djeco! Danas vas pozivam da molite na moje nakane. Obnovite post i molitvu, jer sotona je mudar i privlači mnoga srca grijehu i propasti.”

Još jedna:

” Draga djeco! I danas vam sa radošću želim dati moj majčinski blagoslov i pozvati vas na molitvu”

Svakog 25. u mjesecu vidjelica Marija Pavlović Lunetti prima poruku Gospe za čovječanstvo.

Gospa je odradila i svoje godišnje ukazanje Ivanki Ivankovic, također 25.06.

Ukazanje, koje je trajalo 5 minute (18:41h -18:46h) , Ivanka je imala u svojoj obiteljskoj kući. Ukazanju je bila nazočna samo Ivankina obitelj. Nakon ukazanja vidjelica Ivanka je rekla:

Gospa je dala slijedeću poruku: “Dječice, potrebna sam vaših molitava. Molite, molite, molite.”

U impressumu ne piše tko po cijele dane provodi u kreativnom ludilu osmišljavajući ove književne bravure. Lako bismo mogli pretpostaviti da su preuzete iz neke od knjiga Ivice Prokića, proroka i učitelja Brace sa Srebrnjaka. I on je pisao jednostavnim jezikom da ga pogubljeni narod bez samopouzdanja može razumjeti i pokloniti mu zlato.

Fenomen iz Međugorja zasigurno je vrijedan proučavanja. Sociološkog i psihološkog. Nedvojbeno podsjeća na antičke kultove koji su se javljali pri promjeni društvenih uređenja. Gospa se ovdje nalazi na razini božanstva kojem se klanja.

Zanimljivo da je osamdesetih, u Ugandi, baš kao i u Međugorju, zabilježeno više Gospinih ukazanja. Također su se događale velike društvene promjene koje su utjecale na stanje ljudi: apatija, neizvjesnost, nemir. Plodno tlo za kult.

Slično je to, naime, i afričkom vjerovanju u posvećenu vodu. Tko je od vojnika popije, njemu namijenjen metak ne može ništa, on se pretvara u vodu. I ako jednom od stotinu vojnika koji su vodu popili, metak zaobiđe vitalne organe i on preživi, zasluge za to pripisat će se vraču i posvećenoj vodi. Nikako slučajnosti.