Volim glupe filmove. To je prvo na svijetu što sam zavolio, uz paleontologiju, knjige i glazbu. Sjećam se, kao da je bilo jučer, s 8. godina gledao sam Osmi Putnik. Jedva sam se borio sa snom, i tako zaspao za stolom (što nije bilo prvi put), da bi se probudio u onom trenutku kada je Nostromo dobio SOS poruku. Nikada neću zaboraviti onu scene tipa kada su istraživali onaj brod (zbog čega sam zavolio H.R. Gigera), kada je facehugger, jednom od astronauta skočio na lice, i jasno, ona čuvena scena za stolom. Ta scena je prestrašila mnoge, ali mene je najviše plašilo, hoće li se mačak Jonesy izvući. Nastavak je bio taman za tjedan dana, a ja sam brojao sate i minute do njega. Jasno, ponovno sam zaspao za stolom dok sam ga čekao, i probudio se točno u trenutku kada je Ellen Ripley objašnjavala marincima što se dogodilo posadi Nostroma. Zatim sam ostalih sat i nešto bio budan kao nikad. Nije mi to prvi ni zadnji put da sam kao dijete gledao takve filmove, no ipak ima jedan glumac kojeg moram spomenuti, kao i redatelja, koji su mi obilježili odrastanje, a suvišno je govoriti o tko me se radi.
Arnold Schwarzenegger mi je bio drag od svoje vrtićke dobi, mislim da je prvi film koji sam gledao bio je Crvena Sonja, s Bridgette Nielson u ulozi dotične. No ono što mi je najviše ostavilo utisak bili su Predator i Terminator. Sjećam se svoje rođakinje kako mi je prepričavalala radnju, a meni, koji je samo što nije krenuo u 1 osnovne probudilo maštu. Jasno, nikakvi efekti ne mogu se mjeriti s Švarcijevim one-linerima, koje sam bolje poznavao nego školske recitale. Sigurno se pitate se kako takvi filmovi imaju učinak na dječju psihu, pa ja vam mogu reći da sam sa 7. godina, shvatio da je život gadan I zajeban, zahvaljujući sceni iz Terminatora, gdje tenkovska gusjenica prelazi preko ljudskih lubanja. Što su drugima npr. prva ljubav, za mene je to bio trenutak kada sam gledao Terminator 2. Bio je petak navečer, taman sam došao iz škole, ostavio torbu i pravac u Svetište – VIDEOTEKA. Bez pretjerane dileme uzeo sam Terminatora 2, bržebolje ubacio u videodekoder. Od prvih scena, kao npr. kada Terminator nogom zgnječi ljudsku lubanju, pa do završne scene, gdje T-1000 dočeka svoj kraj u rastaljenom željezu. No bila je scena, koja će mi uvijek ostati u sjećanju, kada T-800 kaže JOUR BUTS KLOTS END MOTOSAJKL, kao i čuvena pjesma Bad To The Bone. Jasno, gledao sam crtiće u tim godinama, no glupi filmovi su oduvijek imali posebno mjesto u mom srcu, jer bi me uvijek vratili u djetinjstvo, kao i jedan redatelj, koji se smatra majstorom glupih filmova.
Mislim da je prvi filmovi koje sam gledao od J. Carpentera bili su Napad Na Policijsku Postaju 13 i Veliki Problem U Maloj Kini. Premda sam bio stvarno malen kada sam gledao Napad, Veliki Problem U Maloj Kini me vraća u djetinjstvo , te uz U Zmajevom gnijezdu usadili ljubav prema istočnjačkim borilačkim vještinama. Kada bih se vraćao iz škole, svratio bih koji put do videoteke,da pogledam, onako što ima. Na odjelu gdje su SF/HORORI, gdje bi isti sekundu našao,a tu su se nalazili njegovi najpoznatiji klasici. Zapelo mi je za oko film Oni Žive, uzeo sam kazetu kako bih pročitao radnju, koja kao što sami pretpostavljate, mene je oduševila, da bi kasnije shvatio da nije u stvari riječ o SF filmu, već o dokumentarcu. Jasno, Noć Vještica je svakako odličan film, no nesmijem zaboraviti na njegovo remek djelo, s Kurtom Russellom u glavnoj ulozi. Prika iz škole mi je posudio kazetu, na kojima su bili presnimavani Stvor i Criters, a ja nikad nisam tako uživao u tih 4 sata. Sama radnja Stvora je odlična, tvorac specijalnih efekata, Rob Bottin je majstorski odradio svoj posao, kao i E. Morrecone, no ono što je mene najviše oduševilo u cijelom filmu je sama uloga Kurta Russella kao pilot helikoptera. U cijeloj situaciji u filmu, koja je išla sve gore i gore, što je on radio u cijelom filmu, za mene je to bilo kao AMEN, jer poznavajući moje roditelje, oni bi dobili slom živaca za svaku glupost. Naime, moji roditelji nikada nisu, a niti bi mogli podnijeti takve filmove, pri čemu su imali konstantan strah da bi mogao zastraniti, jer od “glupih “ filmova ne mogu ništa naučiti pametno. Sječam se kada je stari dobio otkaz, totalno je prolupao,(a inače je bio lud sam od sebe), pri čemu se iživljavao na nama svima. On je često imao svoje ispade, kao npr. kada bismo gledali TV, tipa Red Carpet, pojavio se nekakav lik koji je od svoje kose napravio šiljke. Stari kada je to vidio, tako je poludio i počeo se derati i lupati šakama od stol od silnog bijesa, a ja sam skoro da nisam zapišao u gaće od silnog straha. Jednom prilikom, kada je bilo na TV-u o gay paradi, stari je ponovno poludio, vičući se na sav glas kako nisu normalni, pa me upitao sav bijesan , što ja mislim o pederima. Ništa, odgovorio sam mu i nastavio sam ići za svojim poslom. Na to je on poludio još više, zgrabio me i počeo tresti, sav uznemiren kako pederi nisu normalni i kako me može biti briga. Ja sam mu odgovorio da imam bitnih stvari u životu od njih, a on je nato samo stao i tupo gledao. Znao bi me pitati, kako ja mislim ići kroz život,na što mi je pao na pamet K. Russell iz navedene uloge, pa sam mu samo odgovorio tako da ću uliti viski u računalo.

Imao je takve ispade, nakon otkaza češće, no od malena sjećam da nam je tupio kako ne znamo što je život, i kako je život težak. Bio sam tada zelen i nisam kopčao neke stvari, no kako sam odrastao, shvatio sam, i to zahvaljujući glupim filmovima, a na mojim roditeljima se vidjelo da su odrasli u sistemu kojeg moj prijatelj Franko voli ismijavati u svojim pjesmama. U životu, sranja se događaju, a kako izaći na kraj, to se mogu zahvaliti glupim filmovima. Kao npr. Napad Na Policijsku Postaju 13, kada dotična policijska postaja bude pod opsadi kriminalaca i uličnih bandita, a brani je poručnik, a da stvar bude još gora, jedini saveznik mu je zatvorenik osuđen na smrtnu kaznu. Isto mogu kazati za Mad Max 2,Zoru Živih Mrtvaca kao i za Osmi Putnik 2, gdje su junaci pobijedili brojčano nadmoćnijeg neprijatelja, sve zahvaljujući dobroj taktici i suradnji. S druge strane, iako sam to vjerojatno već prije rekao, svoje školovanje na studiju Oceanografije bi najbolje bi mogao usporediti s Bijegom Iz New Yorka; u bliskoj budućnosti, cijeli grad New York je jedan ogroman zatvor,i to najgori na svijetu, a igrom slučaja američki predsjednik nađe se u New Yorku, gdje ga otme glavni zločinac u New Yorku, Duke i zatraži otkupninu za predsjednika. Jedini koji ga može spasiti je nekadašnji vojnik, poručnik, Snake Plissken, koji je međuvremenu postao odmetnik. Ako spasi predsjednika na vrijeme (u roku 48 h), vlasti će ga amnestirati, ako ne uspije na vrijeme, ampula s otrovom koju su mu ugradili će se aktivirati i umrijet će. Što se tiče studija Oceanografije, išao sam na predavanja, na posao (koji je bio fizički), pisao i polagao kolokvije i ispite, riješio na vrijeme školarinu od 8000 kn, pisao završni rad bez pomoći mentorice (jer mi nije ponudila nikakve materijale) te uzdržavao sebe i obitelj. Dovoljno reći da sam prijamni ispit za fakultet platio tako što sam kožnjak koji sam pronašao kraj kontejnera, prodao za 500 kn i eto ga na. Kao što sam naveo otprije, odrastajući počeo sam kopčati neke stvari, pritom sam primijetio da glupi filmovi imaju dosta sličnosti iz Biblije. Sama radnja Stvora bi mogao opisati poslanicom sv. Pavla: Neka vam vjera bude kao izbacivač plamena u jednoj ruci, a drugoj molotovljev koktel, jer Sotona kao Stvor kruži naokolo i gleda koga će asimilirati.

Što zajedničko imaju Snake Plissken i Isus Krist? Osim što su spasitelji i kuleri, svi misle da su mrtvi, a oni živi.

Sam susret sv. Pavla i sv. Petra me podsjetio na najpoznatiju scenu iz McTiermanovog klasika, kada je sv. Pavao rekao sv. Petru da je potrebna akcija, a ne trošiti vrijeme kao što je oštrenje olovaka.

Također sam naletio na Youtubeu na jednog pravoslavnog svećenika, Sidonija u kojima je objašnjavao pojam Sv. Pisma u svakodnevnom životu. U jednoj snimci je govorio kako nebudemo prijatelji sa svijetom, jer svijet je prije svega Sotonino kraljestvo, kao da je riječ o Carpenterovom klasiku, Oni Žive. Također je govorio kako svijet je mrzio Krista i apostole, jer su svjedočili Istinu, kao što su pljuvali po Stvoru, a evo, danas je smatran klasikom.
U drugoj snimci, otac Sidonije je objašnjavao zašto nam Krist mora biti uzor. Uz naveden primjere, otac Sidonije je kazao kako je Gospodin prije svega nije bio tetkica, već je radio pravi muški posao, tj. kao fizikalac-tesar, te kad prigrlimo teškoće u životu, tako rastemo u Gospodinu i živimo vjeru.Sam spomen na fizički rad me podsjetio kada sam radio takve poslove i sređivao fax, kao i teškoće u životu, pritom me automatski asociralo na meni dragog glumca i njegovu najpoznatiju ulogu.

https://www.youtube.com/watch?v=W

Također, isti taj glumac je u već navedenom klasiku dao sasvim drugu dimenziju Kristovoj: Ja sam Put, Istina i Život. Tko u mene vjeruje, živjeti će.

Također moram spomenit jednog jutubera, Casey Z i jednu snimku u kojoj je objašnjavao razliku između mentalnog sklopa alfe i bete, napominjući kako to ima veze s vjerom. Dok većina muških su bete, i sami njihov cilj svodi se na materijalno (status,novac,auti, žene), kod alfe, cilj nije vezan uz materijalno, nego je veći od života, a najbolji bi primjer bio moje pisanje za Solin Live. Ja nemam ništa od toga, ali zato su velika imena čula za moj grad, među kojima je moj najdraži redatelj. Volio bih spomenuti jednu anegdotu, kada sam bio na kavi s jednim momkom, Mustafom. Mustafa mi je pokazivao slike s mobitela, tipa to mu je cura, to mu bivša, njegov posao, novac, što on sve ima. Na to sve, ja sam mu pokazao tko mi se zahvalio, kazajući pritom: Vječna je ljubav Njegova.
Jasno, ne smijem zaboraviti, onaj trenutak, kada sam dobio cd od njega, s posvetom. Otišao sam kod svog najboljeg prike Šabana, koji je živio u sjevernom Solinu, tamo gdje bi on, samo s jednom kamerom snimio stotine filmova koji bi nadmašili Stvora i Noć Vještica. Došao sam do Šabana, a kod njega je bila jedna njegova prijateljica Ana. Sve dok sam živ, nikad neću zaboraviti taj trenutak, kada sam izvadio cd iz ruksaka. Čim kad sam ga pokazao pred njima dvoje, Ana je samo stala, prekrila usta rukom, kazajući to je od onog redatelja. Što mogu više reći, nego Kyrie Eleison.
Jasno, pronašao sam istomišljenike, među kojima je Toma, moj partner u zločinu. On je Serge Leone, James Cameron, John Carpenter, a ja Clint Eastwood, Michael Biehn, Kurt Russell. Uz naš standardni pozdrav (koji je hommage McTiermanovom klasiku), Toma bi me upitao nekakav citat, rečenicu iz kakvog filma, nadajući se da ću pogriješiti , da neću znati, no to se još nije dogodilo. Kada je došao red na mene, pustio sam mu snimku iz Mad Maxa, kada Toe Cutter pokaže Jessie Cundolinija, i od nje zatraži njegovu ruku natrag. Toma se mislio i mislio, i nikako, sve dok mu nisam pokazao snimku te mu rekao da radim intervju s dotičnim Cundolinijem za solinski portal.Sereš?! čudio se Toma, te kao onaj svoj imenjak, bio je nevjeran sve dok mu nisam pokazao poruku s Facebooka. Zna se tko su među prvima lajkali intervju: Marinko Prga, Jure Pepur i Marko Njegić, koji mi je pomogao oko pitanja. Toma ima namjeru dovesti nekoga, iz filmskog svijeta, kao nekakav predavač, mentor, a ja sam smatram da nema boljeg mentora i uzora kao što je Lord Hummungus.

Drugi istomišljenik je bio jedan Talijan, Paolo. Dodali smo se na Facebooku, dopisivali smo se, pri čemu mi je kazao kako vodi portal posvećen SF filmovima i serijama,te skuplja memorabilije iz tih filmova i serija. Ono što moram napomenti je da je Paolo 100% invalid, a produktivniji je od većine ljudi što znam, a mene osobno bude sram kada vidim što on kao takav može. Moram spomenuti trenutak kada sam na Facebook profilu stavio sliku jednog od negativaca iz Mad Maxa, Bubba Zanetti. Mama se odmah uznemirila, jer je ovdje strah što će ljudi reći je veći od smrti. Nedugo zatim, dobio sam prijedlog za prijateljstvo, od jednog Amera, pod imenom David. Kada smo se dodali na Facebooku, kazao mi je kako svatko tko ima Bubbu Zanettia na svom Facebook profilu njegov je prijatelj. Tako smo ćakulali na Facebooku, razmijenili neke ideje, među kojima bi mogao biti u planu fanzin posvećen glupim filmovima. S druge strane, mama se često upitala, zašto joj nikada u životu, ne ide od ruke, a da se ugledala npr. u Sarah Conner ili pak Ellen Ripley, tada ne bi imala nikakvih problema.

Sve u svemu, sva životna mudrost se nalazi u glupim filmovima, od kojih izgleda da ću od njih napraviti karijeru, a za kraj, sve što mogu reći, treba živjeti vjeru!