Kroz putovanja kroz nepoznate prostore i gradove osjeća se suverena snaga boja i mirisa, a nije svejedno da li kod našeg prvog ulaska u koji nepoznati grad miriše svježe pečena kava ili nas pozdravljaju brončani spomenici lovorovim vijencima i svečanom gestom blagoslova dobrih augura. Nije svejedno da li da li će nam pogled u prvom dodiru s nepoznatim gradom pasti na bijednog prolaznika, na prosjaka ili na herolda koji srebrnom trubom javlja gradu da su stigli pjesnici s harfama.
To su pečati koji ostaju za čitav život, i mi ćemo još na samrtnoj postelji, u posljednjem trzaju sjećanja, sigurno čuti jedan grad s veselom zvonjavom, s radosnim ljudima, gdje biljare po rasvijetljenim kavanama, a drugi bi će za nas dosadna gomila granita, sa sivim, prljavim i tamnim ulicama, gdje zveckaju sitna zvonca po rakijašnicama, a psi se vuku podvinuta repa, podmuklo, usred sveopće čamotinje i glada.
Melankolija i zanos, životna radost i umor izviru iz boja i mirisa kao potoci, i, čovjek se opija tim djetinjastim tajnama kao što je nekoć davno putovao u sobi od ormara do ormara ili od divana do peći.
radio gornji grad 
