8. srpnja 1941. iz logora Kerestinec su izvedeni dr Božidar Adžija, Ognjen Prica, Otokar Keršovani, dr Ivo Kun, Zvonimir Richtman, Ivan Korski, Viktor Rosenzweig, Sigismund Kraus, Simo Crnogorac i Ivan Krndelj. (Krndelj je kasnije vraćen, a umjesto njega odveden je Alfred Bergman, jer ustaškim vlastima vjerojatno nije odgovarao omjer Hrvata, Srba i Židova među desetoricom talaca, pa su ga popravili u korist Hrvata, a na štetu Židova.)

Već 10. srpnja objavljen je oglas ministarstva unutrašnjih poslova (ministar je u to vrijeme Artuković) da su sva desetorica strijeljani 9. VII 1941. kao taoci i “duhovni začetnici” povodom likvidacije ustaškog agenta Ljudevita Tiljka. Tiljak je inače bio bivši član KP i poznavao je način ilegalnog rada i mnoge članove te se dolaskom ustaškog režima ispostavilo da je uhoda.

To je bila prva i ujedno široko publici­rana obznana da se ustaška vlast i u Zagrebu odlučila na naj­drastičnije oblike političkog nasilja, tj. ubijanje po samovoljnom odabiru, mimo svakog zakonskog postupka, istrage ili utvrđene krivnje. Izbor strijeljanih ukazivao je da će prve na udaru biti „elite nepoćudnih” – komunisti i Židovi.

Sabirni logor u Kerestincu osnovan je prije rata i okupacije, dakle još za vrijeme Banovine Hrvatske. Bio je to prvi takav logor kod nas kao preteča budućih fašističkih masovnih mučilišta i gubilišta, upravo nagovještaj i signal totalne fašizacije zemlje koja će uskoro uslijediti. Već tada, za vrijeme banovine, internirani su u Kerestincu mnogi poznatiji ljevičari.

Uoči okupacije Kraljevine Jugoslavije i dolaska Nijemaca i ustaša banovinski vlastodršci Maček i Šubašić nisu našli za potrebno da ovaj logor ukinu i zatočenike, inače poznate borce protiv fašizma puste na slobodu. Naprotiv, logor je ostao i tako su ti ljudi prepušteni na milost i nemilost fašistima.

Cijela priča o Kerestinečkim logorašima je prikazana u 3. epizodi TV-serije Nepokoreni grad, a iz nje vam izvlačimo isječak koji prikazuje strijeljanje prve desetorice. (Antifašistički vjesnik)