Čarobno lijepo u Križnici, na staroj Dravi, gdje granični kamen s Mađarskom spava u visokom korovu. Veliki vranin posjed gdje rastu bagrem, topola, divlja šljiva i dud, kukuruzi i žito u polju i trska uz dravsku obalu. Prašnjave kupine i rasplazali grah, a strništa poput razderanih zlatnih tkanina, kradu oko. Bršljani, zmijoliko granje i tišina gata, odakle se proteže ribički raj. Male, smeđe divlje guske, paperjaste, lagane, plivaju uz suprotnu obalu. Čaplja se diže u zrak, uvrijeđena: poremetili smo njen sveti popodnevni mir. Ptice čučore u krošnjama. Labudovi, daleko, gotovo izvan vidokruga, tvore bijeli obrub, koji se miče na vodenim krugovima. Libela, krupna kao mlada lastavica, pokazuje nam put prema osunčanoj livadi, u smjeru Crnoga jarka.
Crni pas ispraća nas do polovice puta, gdje izlazimo na cestu. Vruće je, znojno, omara svuda. Pod listovima loze sjedimo, pijući hladno pivo. Ovdje slijede veliki zahvati, dostupnost za turiste,namjernike i radoznalce. Poželi čovjek, ne iz zlobe, da to bude što kasnije.Samo smo svratili u malu izvidnicu, ali Drava, koju prelazimo skelom po tko zna koji put u životu, sigurno zaslužuje povratak. Uskoro, takve stvari nikad ne valja odgađati, dok smo još na svijetu.
Fotografije: Ivan Nivan
radio gornji grad 
