Cijeli moj svijet
raseljen je u milijun slijepih ulica
otkako više ne volim noć
i sve je postalo tako predvidivo
ali i tuđe do potpune ogavnosti
i kunem ti se
kako mi je slijepac u snu pričao
da ponekad sasvim jasno
vidi Ezekijelova kola
kako u gorućim komadima
tu pred njegove noge
padaju s usijanoga neba
i taj ga bljesak
oslijepi uvijek iznova i iznova
kao što mene i tebe
na kraju dana i izmaku ljeta
uvijek pomalo gane ta ista pustolina
ta ista nigdina
između noža i gugutke

Priredila: Livija Reškovec