SAMAC

Nikoga više u gradu ne poznajem
na bulevaru, slijepoj ulici, parku…
Sin je na kursu fudbala, kći na baletu
riješeni da ostanu na poligonu i sceni.
Otac se odronio u vječnost
u grad pod snijegom
gdje školjke paradiraju po grobu
i glume brodske sirene kao budilnik.
Mati je otišla u baštu
da zalije pustinjske ruže
ne vrativši se poslije prizora.
Nikoga više u gradu pod gorom
ne pozdravljam.
Vole li me ili ne
nije važno knjigama pod pazuhom
a na vrh Sahat kule
htio sam da prizovem Belerefonta na Pegazu
da, uz martel, brojimo golubove do besvijesti.
Nikoga se više u gradu ne sjećam
jer svi su pobjegli
od mora-varvarina pred kapijama.
Ostao sam sam da prijatelja zagrlim
i poželim srećan povratak u luku.
Sada svakoga u pristaništu prepoznajem,
sem ljubimce, vučjake vrtloge,
o moje naredbe oglušene.